ČAČAK, Vlasnik voćnjaka iz Valjeva Vladimir Damjanović tvrdi da su sadnice šljiva, koje je kupio u čačanskom Institutu za voćarstvo, zaražene su šarkom, što u Institutu demantuju.
“Tačno je da sam kupio 10.050 sadnica šljive od ove ustanove, a postoje jasni i nepobitni dokazi da je Institut prodavac zaraženih sadnica”, naveo je Damjanović.
Postoji, kako kaže, zapisnik sačinjen prilikom izlaska na teren od strane četiri stručnjaka iz čačanske ustanove koja se bavi proizvodnjom sadnica, gdje nigdje nije stavljena primjedba da iste ne potiču iz Instituta.
Inspektori fito-sanitarne inspekcije Ministartsva poljoprivrede su, naglašava Damjanović, takođe utvrdili da je sadni materijal nabavljen od čačanskog Instituta.
“Etikete Instituta se nalaze na velikom broju sadnica i nema drugih. Stabla su ujednačenog izgleda i nema razlika između onih sa simptomima i bez simptoma šarke. Neke od sadnica sa simptomima šarke su etiketirane kao sertifikovane i bezvirusne sadnice Instituta iz Čačka, i u to su se inspektori fitosanitarne inspekcije i članovi tima Instituta koji su posjetili zasad, potpisali zapisnik i sami mogli uvjeriti”, ističe Damjanović.
Svaka zaražena sadnica je još uvijek na istom mjestu, obavijena zaštitnom mrežom, i sačuvana kao jasan dokaz, kaže Damjanović.
Prema njegovim riječima, direktor instituta Svetlana Paunović, iznijela je niz neistina vezanih za poreklo sadnica rekavši da su one nabavljene iz drugog izvora, odnosno proizvođača iz Milutovca.
Direktorka Instituta za voćarstvo iz Čačka Svetlana Paunović potvrdila je da je Damjanović od te ustanove kupio 10.050 sadnica šljive.
Međutim, ona tvrdi da je Damjanović prećutao informaciju koju je lično njoj i nekolicini zaposlenih u Institutu usmeno više puta prenio, da je istovremeno kupio veću količinu sadnica od rasadnika “Grof off Milutovac“ iz Milutovca od kojih je, po riječima Damjanovića, “više od 10 odsto sadnica zaraženo virusom šarke“.
Damjanović je nadležnoj fitosanitarnoj inspekciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prijavio za provjeru samo lokacije koje su po njegovoj ličnoj tvrdnji zasnovane institutskim sadnicama, rekla je Paunović u pisanoj izjavi dostavljenoj Tanjugu.
“Da li je, imajući u vidu veliki broj sadnica, brojnu i neobučenu radnu snagu pri sadnji, došlo do miješanja sadnica dva dobavljača, Institut nema pouzdanu informaciju. Pri ovoj kontroli je od pregledanih 10.050 sadnica utvrđeno prisustvo šarke na 31 sadnici, što je u zvaničnom dokumentu Ministarstva navedeno i izdat je nalog da se ove sadnice iskrče”, navodi Paunovićeva.
Paunović je navela da fitosanitarna inspekcija i ovlašćene službe Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede zvanično kontrolišu zdravstveno stanje sadnica u procesu njihove proizvodnje, prema zakonom propisanoj proceduri i to dva puta tokom vegetacije, što je učinjeno za institutske sadnice 28. juna i 9. oktobra 2012. godine.
Kako nije utvrđeno prisustvo sadnica zaraženih šarkom, na osnovu ovih kontrola stručna služba je izdala Uvjerenje o zdravstvenom stanju (4-8-8/2101. od 10. 10.
2012.), a Minstarstvo Sertifikat o proizvodnji sadnog materijala ( br. 273-320-16-8-8/2012-11 od 17. 10. 2012.), kojim je odobrena proizvodnja i prodaja sadnog materijala.
Paunović dodaje i da se u okruženju voćnjaka koje je podigao Damjanović nalaze privatni višegodišnji zasadi šljive i kajsije drugih vlasnika koji su starosti od pet do osam godina zaraženi virusom šarke, što predstavlja trajni izvor infekcije šarkom.
Ona je objasnila da virus šarke ne dovodi do sušenja i propadanja stabala šljive, već izaziva kod osjetljivih sorti, kao što je Požegača, prevremeno opadanje plodova, deformacije plodova i izmjene hemijskog sastava plodova koje time gube upotrebnu vrijednost.
Potpuno otporne sorte komercijalno prihvatljive gotovo da ne postoje, izuzev možda njemačke sorte Jojo, dok kod tolerantnih sorti, kakve su većinom sorte stvorene u Institutu, a i brojne druge među kojima je i sorta Stenlej, nema oštećenja na plodovima niti izmjene hemijskog sastava plodova koji zadržavaju u potpunosti upotrebnu vrijednost.
Paunović je dodala da je virus šarke u Srbiji prisutan u vrlo visokom procentu, kao i u većini evropskih zemalja, nekim azijskih i afričkim zemljama, Kanadi i Americi.
Kontrola je jako složena i zahtjeva ogromna sredstva, a očekivani i ostvareni rezultati su ograničeni, navodi direktorka Instituta, dodajući da je potpuno neracionalno i iluzorno očekivati da se zemlje sa endemičnim ili epidemijskim razmjerama prisutva virusa šarke oslobode njegovog prisustva. Tanjug
