Rudari u Ugljeviku bez mehanizacije, mještani na ivici provalije (FOTO)

UGLJEVIK – U vrijeme obustave rada Termoelektrane Ugljevik uputili smo se u ovaj mali grad na sjeveroistoku BiH. Dočekuje nas radnik RiTE Ugljevik Jelenko Marinković. Priča nam da je ranije u ovoj firmi vozio damper. Problemi radnika RiTE „Ugljevik“ počeli su još 2008. godine, priča nam Jelenko Marinković.

„Mi smo tražili koncesiju na Ugljevik Istok, tad je bio samo Istok, nije bio podijeljen na 1 i 2 u cjelosti jer ne mogu se rudarski radovi izvoditi drugačije, nego ako kreneš od jedne tačke i širiš kop. Šta su oni uradili? Oni su svjesno pocjepali naš Ugljevik Istok na dva dijela i onaj dio gdje povoljniji, gdje odnos uglja i jalovine 1:5 i 1:4, oni su dali „Comsaru“. Nama su dali ono neprofitabilno gdje moraš da iskopaš sedam – osam dampera zemlje, da dođeš do jednog dampera uglja. Naša TE je projektovana na 1:5. Pa ne može mi niko reći da nisu oni znali da naša TE ne može podnijeti te troškove proizvodnje i skidanja zemlje. Znali su dobro šta rade. To je sve planski,“ smatra Marinković.

Vlada Republike Srpske 2013. godine koncesiju za izgradnju i korištenje nove termoelektrane “Ugljevik 3”, uz pripadajuće koncesije za eksploataciju uglja dala kompaniji „Comsar Energy“ (CERS) u vlasništvu Rašida Serdarova.

Prema ugovoru potpisanom 2013. godine CERS je dobio pravo na izgradnju TE Ugljevik 3 i eksploataciju uglja na ključnom ležištu Ugljevik Istok 2 za period od 30 godina.

Procijenjena ukupna vrijednost investicije u koncesiji iznosila je preko 400 miliona KM. Uz ležišta Delići/Peljave–Tobut za koja je CERS već dobio koncesiju za istraživanje 2011. godine, Ugljevik Istok 2 je bilo najvrednije nalazište sa najmanje 50 miliona tona uglja dovoljno za 25 godina rada termoelektrane. Radnici su se bunili i tada, pa je Vlada pod pritiskom sindikata RITE djelimično udovoljila radnicima i ležište je podijeljeno na dva dijela: Ugljevik Istok I (30 odsto rezervi, dodijeljen RiTE Ugljevik) i Ugljevik Istok II (70 odsto rezervi, dodijeljen CERS).

Ipak, radnici su upozoravali da Istok I koji je imao 21 milion tona uglja nije dovoljan za dugoročni rad postojeće termoelektrane, što se pokazalo tačnim – stari kop Bogutovo Selo je iscrpljen, a RiTE Ugljevik danas trpi nestašice uglja. Toliko da se obustave rada dešavaju sve ćešće. Međutim nedostatak uglja nije jedini problem.

„Svjesno su smanjivali broj ili količinu rudarske mehanizacije. Šta to znači? Da ne bi mi postigli kapacitet, da ne bi mi otkopali ugalj, oni su svjesno smanjili kapacitet rudarskih mašina i sad mi ne možemo da postignemo dovoljan kapacitet što se vidi iz zastoja. U međuvremenu, oni kažu: „Vi ne možete, sad će ovaj da kopa.“ Rašid Serdarov naš ugalj prodaje nama,“ pojašnjava nam Marinković.

Zbog nedostatka mehanizacije, rudari ne mogu nakopati potrebnu količinu uglja za TE Ugljevik, kako nam pojašnjava naš sagovornik.

Kaže da nemaju viška uglja ni za pola dana.

Tvrdi da se izvode sporedni radovi i da zato ima novca, a da za rezervne dijelove njihovih mašina nema.

„Renoviraju neke kuhinje, dovode grijanje s TE na rudnik iako imamo kotlovnicu i griju se samo dvije zgrade i to treba platiti oko četiri miliona KM. Tu promašenih investicija ima vazda. Mehanizacija nije obnovljena kako treba od 2016. godine šta da očekuješ sa tom mehanizacijom da ti postigne. Oni znaju da svaki dan treba da radi 35 dampera, a oni su sveli na 18 do 20, a dodali su nam veći kapacitet zemlje da moramo otkopati sa upola manje mehanizacije“, kaže Marinković.

Novca nema za mehanizaciju, a ni za eksproprijaciju

Podsjećamo, Vlada Republike Srpske će ruskom oligarhu platiti 123 miliona evra za otkup preduzeća Comsar Energy.

U međuvremenu, sela Starog Ugljevika postala su najveće klizište u Bosni i Hercegovini. Sa Marinkovićem smo se zaputili upravo tamo. Improviziranom cestom stižemo vozilom do naselja u kome žive ljudi. Doslovno na ivici provalije. Kroz naselje idemo ispucalom i potkopanom cestom. Mještani se uglavnom od novinara skrivaju i mole nas da ih ne snimamo. Kada je kamera ugašena razgovaraju.

„Strah me je naravno, ali ne mogu da odem jer mi nude minimum,“ tvrdi jedan od stanovnika čija kuća se nalazi tek dvadesetak koraka od radnih mašina na kopu. Urušeni domovi, štale, pomoćni objekti svjedoče da su ovi radni ljudi decenijama ulagali u svoja imanja. Danas se eksproprijacija vrši parcijalno uz minimalne cijene, tek kad kop dođe na pragove domova, kada budu potkopani i životi mještana ugroženi.

„Naša Elektroprivreda je trebala unaprijed da izvrši eksproprijaciju, da unaprijed deset godina planira gdje će dolaziti do otkopnog polja i da ljudi na vrijeme obezbjede krov nad glavom i onda tek da dođu ovdje da izvode radove,“ pojašnjava naš sagovornik iz RiTE Ugljevik.

Klizište u Starom Ugljeviku ne guta samo kuće i puteve

Dalje idemo kroz naselje, svaki putni pravac vodi u slijepu ulicu i otkopno polje.

Iako je ovo nekada bilo prigradsko naselje, danas im je potrebno da pređu i po 25 kilometara improviziranom cestom oko otkopnog polja kako bi došli do centra Ugljevika.

Od januara 2023 godine, izvršena je eksporoprijacija više od 20 domaćinstava, u što je uloženo 11,5 miliona maraka, tvrde u RiTE Ugljevik. Trenutno su najugroženija tri domaćinstva koja se nalaze uz samo klizište. Očekuje se potpisivanje ugovora i isplata domaćinstvima.

Klizište u Starom Ugljeviku ne guta samo kuće i puteve, ono guta bezbjednost i vjeru ljudi u sistem. U vrijeme naše posjete rudarske mašine bile su u otkopnom polju, ali ugašene. Radnici su bojkotovali rad, a institucije prebacivale odgovornost, obećavale novog koncesionara – „Gas RES“.

Međutim, radnicima je sporno što je Vlada RS dala saglasnost da državni „Gas-Res“ preuzme rusku kompaniju „Comsar“, a samim tim i posljednje veliko eksploataciono rudno polje Istok 2.

Radnici ističu da njime treba da upravlja RiTE „Ugljevik“.

Nakon našeg odlaska smijenjena je uprava RiTE „Ugljevik“ i dovedena nova, što je bio jedan od zahtjeva koji su imali radnici.

Oni su započeli otkop uglja, ali sa upola manjim brojem radnih mašina od potrebnih, selo je ostalo zarobljeno između politike, koncesija i prirodne sile. Svaki novi dan nosi rizik i za radnike RiTE Ugljevik i za stanovnike Starog Ugljevika. Njihove sudbine podsjećaju na propuste, iracionalne i štetne odluke sistema.

“Po kojoj logici ‘Gas-Res’ kupuje ‘Comsar’, a ne Elektroprivreda ako već država daje tolike pare za potrebe funkcionisanja Elektroprivrede? Da li je ‘Comsar’ sklopio nekakve ugovore s trećim stranama u zadnje dvije godine gdje ima određene milionske obaveze, a koje će preuzeti ‘Gas-Res’?“, pita i smijenjeni direktor RiTE Ugljevik Diko Cvjetinović.

Sudbina RiTE Ugljevik za sada izgleda poput jezera Sniježnica koje TE Ugljevik snadbijeva vodom. Na količinskom minimumu veći dio godine, zavisno od više sile i političkih obračuna.

CAPITAL: Anisa Mahmutović