BANJALUKA – Rudnik i termoelektrana (RiTE) „Ugljevik“ izgubila je spor sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“ težak 67 miliona evra, odnosno oko 131 miliona maraka.
Riječ je o pravosnažnoj presudi koju je po tužbi Slovenaca za neisporučenu struju počev od 12. juna 2011. godine pa do donošenja odluke donijelo Arbitražno vijeće u Beogradu.
„Nalaže se RiTE „Ugljevik“ da na ime naknade štete u roku od 30 dana od prijema ove odluke „Elektrogospodarstvu Slovenije – razvoj in inženiring“ isplati 67 miliona evra i zateznu kamatu na ovaj iznos, počev od 1. januara 2022. godine“, navedeno je u odluci Vijeća od 3. jula.
U preostalom iznosu odbijen je zahtjev tužioca.
„Odluka Tribunala o visini kamate akumulirane na dosuđeni iznos počev od 12. juna 2011. godine, zaključno sa 31. decembrom 2021. godine i o troškovima arbitraže ostavlja se za buduću odluku. Ova odluka je pravosnažna i obavezujuća za stranke“, navodi se u odluci čije dijelove je RiTE dostavio u obavještenju akcionarima.
Podsjećamo, Slovenci su pokrenuli dva spora protiv RiTE „Ugljevik“ i BiH tražeći ogromnu odštetu po osnovu prijeratnih ulaganja u termoelektranu.
Nakon što je arbitražni sud u Beogradu djelimično odbio zahtjev „Elektrogospodarstva Slovenije“ za naknadu štete od čak 1,48 milijardi KM od RiTE „Ugljevik“ po osnovu prijeratnih ulaganja u termoelektranu, Slovenci su pokrenuli novi spor u kojem su tražili naknadu od 240 miliona evra, ovaj put, samo za neisporučenu struju.
Polovinom 2020. godine Arbitražno vijeće u Beogradu je odbilo tužbeni zahtjev EGS po svim tačkama, osim zahtjeva za naknadu štete po osnovu neisporučene električne energije počev od 12. juna 2011. godine pa do donošenja odluke.
Slovenci su u međuvremenu smanjili tužbeni zahtjev na ukupno 123,6 miliona evra, ali sud ga nije u potpunosti prihvatio.
Osim pred sudom u Beogradu, EGS je po istom osnovu pokrenuo spor protiv RiTE „Ugljevik“ i pred arbitražom u okviru Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova u Vašingtonu.
Taj postupak, u kojem je tužena BiH, prekinut je do donošenja odluke o nadležnosti i osnovanosti u postupku pred arbitražom sa sjedištem u Beogradu.
CAPITAL: M. Ljubojević
5 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Neka uzmu te milione od dividende…kao sto smo i mi mali akcionari dobili. Gdje je nas deo dobiti ?
Ovde će izgleda SVE pod doboš… Samo nemojte gajiti iluzije da će stranci ovde sređivati kao kod svoje kuće, biće KOLONIJALNE FIRME, a uslovi gori neog kod “NAŠIH” privatnika… Narode, vežite se polećemo
Ide stecaj. Struja nikad skupla a firma u stecaj
Po dejtonskom sporazumu sva potraživanja iz inostranstva pripadaju entitetima a i sva dugovanja van države su obaveze entiteta. Ogromna imovina emitenata u inostranstvu su pripala entitetima, hoteli razna odmarališta i potraživanja iz inostranstva kao i sva druga imovina u inostranstvu su pripala entitetima. Tako i sve obaveze nastale prije rata prema inostranstvu pripadaju entitetima. Prema dogovoru država nastalih raspadom Jugoslavije sva potraživanja i obaveze biće predmet poravnanja novonastalih država. RITE Ugljebik je privatizovan bez tih obaveza i bez potraživanja prema inostranstvu, tako da su to obaveze entiteta Republike Srpske ili države Bosne i hercegovine.
Sustina i jeste nerazimevanje imovinskih odnosa, pa je na sceni legalno pljackanje u politickoj reziji.
Ako je RITE Ugljevik ili bilo koja druga firma iz Republike Srpske, duzna da plati Slovencima za prijeratna ulaganja, onda bi i sve firme iz Slovenije i Hrvatske morale da vrate imovinu i prijeratna ulaganja firmama iz Republike Srpske a to se ne desava.
Ako su prijeratna dugovanja BiH, obaveza entiteta a ne drzave onda je i imovina vlasnostvo entiteta.
U ovom konkretnom slucaju dug je nastao tako sto su Slovenci ulozili novac u elektranu. Republika Srpska je placala kredite koji su iskoristeni kao finansiranje preostalog dela investicije. Sada Republika Srpska treba da isplati odstetu a muslimanski politicari tvrde da je sve, pa i elektrana, vlasnistvo drzave.
Sa druge strane sud u Beogradu presudjuje u korist Slovenije i Hrvatske za svu imovinu, a sudovi u Sloveniji i Hrvatskoj odbijaju da vrate imovinu Srbiji o BiH.
Kada je Srbija trazila imovinu u Hrvatskoj od suda u Strazburu, tuzba je odbijena sa obrazlozenjem da je ta imovina oduzeta prije nego sto je Hrvatska potpisala povelju o ljudskim pravima.
Tako da je jedini logican zakljucak da BiH i Srbija sada trebaju da ukinu povelju o ljudskim pravima i konfiskuju svu slovenacku imovinu i nakon toga ponovo vrate na snagu istu.
Obrazlozenje bi bilo. EU nas je naucila kako legalno da prisvojimo tudju imovinu a da nije kradja.