NJUJORK, Rezanje javne potrošnje samo produbljuje krizu i vodi u dublju recesiju, pa su upravo zbog toga svjetske berze došle do ruba kolapsa, ocijenili su Pol Kragmen i Liakvat Ahamed, kolumnisti dva najuglednija američka lista, “Njujork tajms” i “Vašington post”.
Oni su do ovakvih procjena došli analizirajući berzanska kretanja u posljednje tri sedmice, tokom kojih je indeks “Dov Džons” pao za 12 odsto, zbog čega je izgubljeno 2,5 bilijardi dolara.
“Rijetko kada je jednostavno protumačiti što nam govore finansijska tržišta. Ako `Dov Džons` i ostali važni indikatori nastave padati, postoji realna opasnost da političari neće shvatiti šta se događa i da će se okrenuti pristupu koji će samo pogoršati situaciju”, piše u svojoj kolumni u “Vašington postu” Ahamed, inače dobitnik Pulicerove nagrade za knjigu “Lordovi finansija: Bankari koji su slomili svijet”.
Prema njegovom mišljenju, velike svjetske privrede, posebno SAD, i dalje se nalaze u situaciji da mogu posuđivati novac uz gotovo nepostojeće kamate i na taj način dodatno povećavaju svoj deficit, ali ako posuđeni novac počnu ulagati u projekte, posebno infrastrukturne, koji će stvoriti radna mjesta i samim time povećati poresku dobit, svjetska privreda će se preporoditi.
Nuriel Roubini, ekonomista koji je prvi najavio finansijsku krizu 2008. godine, ovu pojavu objašnjava kao svojevrsnu “kvaku 22”, jer bez povećane potrošnje nema izlaska iz krize, dok stanovništvo i investitori, upravo zbog krize ograničavaju potrošnju, strahujući od novih privrednih potresa.
On je za “Vol strit žurnal” rekao da ovakvo razmišljanje uzrokuje urušavanje kapitalizma kakvo je najavljivao Karl Marks.
Do sličnog zaključka nedavno je došao i dobitnik Nobelove nagrade Jozef Štiglic, kao i brojni drugi stručnjaci koji uvjeravaju javnost da država u vrijeme krize mora ulagati, a ne štedjeti.
U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da vrijednost američkih državnih obveznica i dalje raste, iako je snižavanje američkog kreditnog rejtinga sa “AAA” na “AA+” izazvalo veliki pad na berzama.
To je jasan pokazatelj da tržište nije zabrinuto zbog deficita i javne potrošnje, već upravo suprotno.
