BANJALUKA – Neka od najvećih javnih preduzeća u Republici Srpskoj, koja su zbog dugogodišnjeg lošeg poslovanja dovedena na ivicu opstanka, godinama nisu predmet kontrole Glavne službe za reviziju, a rekorder su svakako „Šume Srpske“ čije finansije revizori nisu „pročešljali“ duže od decenije.
Ovo preduzeće konačno se našlo na spisku planiraniih revizija Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, a nema sumnje da će revizori imati šta da kontrolišu. Takođe, u ovoj godini planirana je i revizija „Željeznica RS“ te „Puteva RS“.
Pored „Šuma“ koji nisu bile predmet revizije od 2008. godine, revizori RS dugo nisu bili ni u „Željeznicama“, tačnije od 2015. godine, u „Poštama Srpske“ revizori su posljednji put bili 2017. godine, dok godinama nisu bili ni u pojedinim preduzećima iz sistema „Elektroprivrede RS“. „Putevi RS“ su zadnji put bili predmet revizije 2014. godine, a „Autoputevi RS“ 2015. godine.
Projekt koordinator u Centrima civilnih inicijativa (CCI) Željko Ninković kaže za CAPITAL da od početka rada Glavne službe za reviziju javnog sektora, pa do današnjeg dana, u javnosti ostaje utisak da se javna preduzeća ne revidiraju u dovoljnoj mjeri, ili se revidiraju sa velikim protokom godina, između dvije revizije.
Robne rezerve primjer zakašnjelog ulaska revizora u javno preduzeće
Kao primjer zakašnjelog ulaska revizora u javno preduzeće navodi Robne rezerve RS u koje su revizori ušli tek kada je već došlo do potpune dubioze, a kasnije i stečaja i propasti.
„Da su tadašnji revizori, „ušli“ ranije u ovo preduzeće, možda bi sudbina ovog preduzeća bila potpuno drugačija. U ovoj godini su planirane četiri revizije javnih preduzeća, a javnost treba biti budna i ispratiti šta se to dogodilo u ’Šumama Srpske’, ’Željeznicama’ i kakvi su nalazi. Ovo su ogromne revizije. I ne bi bilo dobro da se opet čeka decenija da se posjete ova preduzeća. Praćenje preporuka koje će biti date, može biti ključno za budućnost i sudbinu radnika u ovim preduzećima“, naveo je Ninković.
S druge strane, ističe i da Glavna služba za reviziju javnog sektora RS ima ograničene kapacitete, a što je uslovljeno i budžetom koji se izdvaja za rad Glavne službe.
„Prosto je nemoguće da pored revizija kod obaveznih subjekata revizije, njih 25, zatim kod javnih ustanova i lokalnih zajednica, ovaj broj revizora može više uraditi u vezi sa revizijom javnih preduzeća. Posebno sa aspekta da je proces revidiranja dugotrajan, i nekada traje i po nekoliko mjeseci, u zavisnosti od složenosti poslovanja kod subjekta revizije“, kaže on.
Odbor za reviziju treba da traži posebne revizije
Akcenat bi, dodaje, trebalo staviti na ulogu Odbora za reviziju Narodne skupštine RS, koji ima mogućnost da traži posebne revizije, ali to ne čini. Kaže da bi te revizije Odbor trebao tražiti u svakoj situaciji gdje se dešavaju česte smjene rukovodilaca u javnim preduzećima, gdje se stalno ide za zaduživanjem, kako bi javnost dobila „skeniranu“ sliku preduzeća.
“Bilo bi dobro da građani i javnost imaju mogućnost da „delegiraju“ bar jedan subjekt revizije, putem veb stranice Glavne službe za reviziju ili putem stranice Odbora za reviziju. To bi donijelo i transparentnosti i povećanom interesu građana za procese revizije. Treba raditi na inoviranju procesa, a opet biti oprezan da se ne naruši nezavisnost u radu Glavne službe za reviziju“, zaključuje Ninković.
Poznato je da su javna preduzeća u Srpskoj politički plijen i da se na rukovodeća mjesta dovode podobni stranački, a ne stručni kadrovi, što je uslovilo i sunovrat ovih firmi, koje umjesto da u budžet donose prihod po osnovu dividende, sve više postaju teret za budžet.
U prilog tome govori i podatak, da javna preduzeća ne mogu da izmiruju ni obaveze za poreze i doprinose i prije nekoliko mjeseci su dugovala milione KM Poreskoj upravi RS. Pored toga, sva ova preduzeća opterećena su viškom zaposlenih.
Prema podacima Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) Republika Srpska ima 219 javnih preduzeća. Zapošljavaju armiju od 27.000 radnika, a raspolažu imovinom vrijednijom od 12 milijardi maraka. Ostvaruju godišnje prihode od oko 2,5 milijarde maraka, ali uglavnom posluju sa skromnom dobiti i gubicima, te uglavnom stagniraju ili čak nazaduju.
CAPITAL: Marina Čigoja Ljubojević