BEOGRAD, Kada državni revizori “upru prstom“ u neku državnu instituciju ili, češće, u javno preduzeće, zbog trošenja novca mimo zakona, gotovo po pravilu izazivaju negodovanje i negiranje.
Uz to, većina onih koji se nađu na crnoj listi revizora, ne haju previše za posljedice. Na ruku im idu i minimalne kazne za prekršaje, među kojima su malobrojni oni koji završe na sudu. Sve se, najčešće, završava samo sa “packama“ po prstima onih koji su svoje ruke zavukli u džepove građana.
– Državna revizorska institucija Srbije podnijela je do sada ukupno 493 prijave. Od tog broja 408 se odnosi na zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka, 58 na prijave za privredni prestup, a 27 su krivične prijave – rečeno je “Novostima“ u ovoj instituciji. – Do sada je donijeto 79 pravosnažnih presuda i to 70 osuđujućih, četiri oslobađajuće i pet postupaka je obustavljeno, od kojih četiri zbog opšte zastarjelosti. Za apsolutnu zastarjelost i vođenje postupka nije odgovorna DRI jer je blagovremeno podnijela zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka.
U DRI ističu da sudovi, po okončanju postupka donose presude, u kojima izriču često minimalnu, zakonom propisanu, kaznu od 5.000 dinara, a rijetko maksimalnu, zakonom propisanu, kaznu.
To potvrđuje i analiza koju je sprovela organizacija “Transparentnost Srbija“ u odnosu na prijave DRI od januara 2011. do septembra 2013.
– Od 20 krivičnih prijava koje je DRI podnela zbog nepravilnosti uočenih u postupcima revizije, nijedna nije rezultirala optužnicom ili optužnim prijedlogom – kaže za “Novosti“ Nemanja Nenadić, programski direktor organizacije “Transparentnost Srbija“ – Zabrinjava i činjenica da je u istom periodu, od 347 prekršajnih prijava koje je DRI podnijela riješeno 66, od čega su u 44 slučaja izrečene novčane kazne. Istraživanje je pokazalo da su kazne najčešće na granici zakonskog minimuma ili ispod te granice (prosječna kazna za odgovorno lice je oko 30.000 dinara).
Uz sve ovo, pojedina zakonska rješenja idu naruku upravo onima koji nenamjenski troše budžetska sredstva. Primjer za to je rješenje Prekršajnog suda u Valjevu, u kome je pisalo da se prekršajni postupak obustavlja jer DRI nije ovlašćena za podnošenje takvog zahtjeva protiv direktora lokalnog javnog preduzeća. To, po Zakonu o budžetskom sistemu, može da učini samo budžetska inspekcija.
– Uputili smo dopis Ministarstvu finansija da se, pri izradi novog Zakona o budžetskom sistemu ispravi ova nelogičnost – ukazuje Nenadić. – Jer, Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji propisuje da DRI, bez odlaganja, podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ako u postupku revizije otkrije elemente prekršaja.
S obzirom na mali procenat procesuiranih prijava, od kojih većina završi izricanjem minimalnih kazni, postavlja se pitanje opravdanosti postojanja Državne revizorske institucije.
– Taman da ne dobije nijednu presudu, DRI treba da postoji – kategoričan je Nemanja Nenadić. – Nije posao DRI da samo podnosi prijave, ona ima drugu ulogu: da ukaže onima koji raspolažu narodnim novcem i javnim sredstvima, kako to bolje da čine; da unaprede sistem kontrole tih sredstava. DRI nije primarno represivni organ. Problem je u tome što se u nekim situacijama preporuke DRI ne ispunjavaju u potpunosti.
I zaštitnik građana Saša Janković ukazao je da kontrola trošenja budžetskih sredstava koju sprovodi Državna revizorska institucija pokazuje da se sa javnim sredstvima postupa nedomaćinski. On je rekao da su male šanse da će raspolaganje budžetskim sredstvima uskoro biti odgovornije, jer nema dovoljno kontrolnih organa, a svaki dinar uložen u tu svrhu je investicija koja se stotstruko vraća građanima.
Tužioci zakazali
Nemanja Nenadić ukazuje da je potrebno da se i druge institucije uključe po pitanju kontrole trošenja državnog novca. – Kod prijava, pogotovo krivičnih, treba više da se uključe javni tužioci, a ne revizori – objašnjava Nenadić. – Tužioci mogu da iščitavaju izvještaje DRI, jer su mnogo bolje upućeni i lakše mogu da pronađu elemente za krivično gonjenje. Takođe, Skupština Srbije može da učini mnogo toga, pogotovo Odbor za finansije. Osim što verbalno podržava rad DRI, nije dovoljno učinio da se riješe sistemski problemi. Tu, na primer, imamo situaciju različitog obračuna javnog duga po metodologiji koju primjenjuju državni revizori, u odnosu na onu koju primjenjuje Ministarstvo finansija. Novosti