BEOGRAD, U srpskim šljivicima ove godine mogu se očekivati rekordni prinosi. Voćari nezadovoljni – otkupljivači plaćaju šest dinara za kilogram.
Šljive, nacionalno voće Srbije, kako procjenjuju stručnjaci, mogle bi da donesu rod od gotovo 700.000 tona. Prinos, istina, jeste dobar, ali, kako kažu poljoprivrednici, koji su u šljivicima morali da podupiru rodne grane, da se ne izlome pod teretom voća, cijena je daleko od dobre.
U Srbiji, kako statistički podaci prikazuju, ima više od 400.000 stabala šljiva. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da ovi podaci i nisu sasvim pouzdani, jer se među stablima koja donose rod, računaju čak i ona u voćnjacima strijim od 50 godina.
– Rod šljiva nikad nije bio bolji, ali je zato kvalitet slab – ocjenjuje profesor dr Mihailo Nikolić, sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. – Ako se kao zvaničan podatak za godišnji rod uzima 500.000 tona, onda ćemo ove godine u Srbiji imati oko 700.000 tona šljiva.
Problem je, međutim, dodaje Nikolić, to što kvantitet, automatski, ne znači i kvalitet. Kada voćke lome grane, teško se mogu očekivati dobri plodovi.
– Pravih voćnjaka, u kojima se šljive gaje na savremen način, međutim, veoma je malo – ukazuje Nikoić. – Većina ovog dobrog roda, vlasnicima će, samim tim, donijeti relativno mali prihod, pošto će, umjesto da rukom beru kvalitetne, krupne plodove i prodaju ih svježe, oni sitnu i nekvalitetnu šljivu, koja je izuzetno mnogo rodila, prodati za dalju preradu, ili će sami peći rakiju i praviti pekmeze.
U Srbiji je, kako navodi Nikolić, manje od 10 odsto šljivika mlado, a većina zasada starija od 20 godina. Najčešće se gaje šljive sorte stenlej, a rijeđe se mogu naći šljivici sa zasadima sorte čačanska rodna i čačanska ljepotica. Ove sorte, inače, daju veće svježe plodove, a nisu loše ni za konzerviranje.
– Stvari se polako mijenjaju nabolje, pošto se sada već lakše mogu naći moderni voćnjaci sa šljivama, u kojima se primjenjuju sve agrotehničke mjere i dobijaju se plodovi vrhunskog kvaliteta – kaže Nikolić. – Za promjene je, ipak, potrebno vreme, pošto je, posebno u centralnoj Srbiji, uobičajeno da svako domaćinstvo ima šljivik, koji je, međutim, praktično prepušten slučaju. Rod po stablu, u tom slučaju, umjesto 20 i više kilograma, koliko je uobičajeno u svijetu, manji je od 10 kilograma.
Izostalo je, takođe, i udruživanje proizvođača, tako da se, posebno za strane kupce, teško mogu prikupiti dovoljne količine kvalitetnih plodova.
IZVOZ RASTE
PRVI proizvod koji je Srbija, još 1894. godine, izvezla u SAD bile su upravo suve šljive. Tada ih je izvezeno 40.000 tona, a u dobrim godinama iz Srbije je u inostranstvo otpremano i 60.000 tona ovog sušenog voća. Količine suvih šljiva koje su se izvozile prije pet-šest godina svedene su gotovo na nulu, a od tada se izvoz polako popravlja. (Vecernje Novosti)