VAŠINGTON – Preciznu veličinu šoka s kojim će se američka ekonomija suočiti kao rezultat svog izabranog rata u Iranu teško je predvidjeti, imajući u vidu niz faktora koji su u igri.
Međutim, Sjedinjene Američke Države su slabo pripremljene da izdrže vjerovatne posljedice po inflaciju i kamatne stope, a krhkost finansijskog sektora ključan je razlog za to.
Ne postoji dobar trenutak da se ekonomija suoči sa šokom cijena energije i hrane, ali su neki trenuci gori od drugih. A za Sjedinjene Američke Države danas – sa zategnutim kreditnim tržištem, prenapregnutim valuacijama akcija, neodrživim javnim finansijama i inflatornom politikom uvoznih carina – sada je gotovo najgori mogući trenutak.
Precizna veličina šoka koji će SAD pretrpjeti kao rezultat svog izabranog rata u Iranu teško je predvidjeti, imajući u vidu niz faktora. Međutim, efektivno zatvaranje Ormuskog moreuza od strane Irana, kroz koji prolazi 20% svjetske nafte i 20–30% đubriva, sugeriše da bi posljedice mogle biti ozbiljne.
Napadi na energetsku infrastrukturu u Iranu i širom Zaliva prijete da prodube i produže šok. Uzmimo u obzir štetu na postrojenjima za tečni prirodni gas u Kataru: 17% izvoznog kapaciteta LNG-a te zemlje je uništeno, a za sanaciju će biti potrebno do pet godina. Goldman Sachs sada procjenjuje da će cijena nafte Brent u prosjeku iznositi 85 dolara po barelu u 2026. godini, kao rezultat onoga što naziva najvećim šokom u snabdijevanju na globalnom tržištu sirove nafte.
SAD su loše pripremljene da izdrže ovaj šok, a krhkost finansijskog sektora ključan je razlog za to. Finansijske krize bile su česta karakteristika prethodnih poslijeratnih recesija. To čini nedavna upozorenja o nestabilnom stanju američkih kreditnih tržišta – posebno tržišta privatnog kredita vrijednog tri biliona dolara, koje funkcioniše izvan tradicionalnog bankarskog sistema – izuzetno zabrinjavajućim.
Prošlog oktobra, izvršni direktor JPMorgan Chase Jamie Dimon upozorio je da „bubašvabe“ vrebaju na tržištu privatnog kredita – „kada vidite jednu bubašvabu, vjerovatno ih ima još“ – ističući da bi pad tog tržišta mogao dovesti do talasa bankrota. Nedavno je izrazio i „zabrinutost“ zbog predstojećeg kreditnog ciklusa, koji će biti „gori od uobičajenog“, zbog visokih cijena imovine, visokog nivoa duga i pretjerane opuštenosti među kreditorima. Takav pad mogao bi započeti u softverskom sektoru – omiljenom korisniku privatnog kredita – čiji je poslovni model pod prijetnjom vještačke inteligencije.
Još jedan izvor rizika od recesije je tržište akcija. Prema gotovo svim standardnim mjerilima, valuacije američkog tržišta akcija nalaze se na istorijskim maksimumima. Takve prenaduvane valuacije često ukazuju na balone, koji su se u prošlosti često završavali loše po realnu ekonomiju.
Dodatno pogoršava situaciju i neviđena koncentracija američkog tržišta akcija. Samo desetak kompanija – uglavnom tehnoloških giganata – čini gotovo 40% ukupne vrijednosti indeksa S&P 500. Štaviše, akcije povezane s vještačkom inteligencijom donijele su čak 75% prinosa S&P 500 od 2022. godine, dok su investicije u AI činile više od 90% rasta američkog BDP-a prošle godine. Korekcija na tržištu – ili još gore, pucanje AI balona – mogla bi se pokazati katastrofalnom.
Posljednje što nestabilnom kreditnom tržištu i precijenjenom tržištu akcija treba jesu više dugoročne kamatne stope. Veće stope otežavaju kompanijama u problemima da refinansiraju dospjele dugove, istovremeno nudeći investitorima alternativu akcijama i povećavajući diskontnu stopu za buduće prihode kompanija. Međutim, kako rat u Iranu podiže cijene energije i hrane – dodatno pojačavajući inflatorne pritiske već izazvane visokim i nepredvidivim uvoznim carinama – upravo je to situacija s kojom se SAD suočavaju.
Na svom posljednjem sastanku, Federalni komitet za otvoreno tržište gotovo jednoglasno je glasao da zadrži kamatne stope nepromijenjenim, pri čemu je predsjednik Jerome Powell istakao da je rat povećao kratkoročna inflaciona očekivanja. Tržišta sada smatraju povećanje kamatnih stopa znatno vjerovatnijim od smanjenja koja su se očekivala prije početka rata.
Nakon odluke FED-a, prinosi na američke državne obveznice naglo su porasli, pri čemu je ključna desetogodišnja obveznica porasla za gotovo 11 baznih poena, na 4,39%. Rast prinosa na desetogodišnje obveznice od početka rata predstavlja značajan odmak od ponašanja investitora u prethodnim periodima neizvjesnosti, kada su američke obveznice važile za sigurno utočište.
Brzo pogoršanje javnih finansija SAD dodatno povećava vjerovatnoću rasta kamatnih stopa. Prije rata, Kongresna kancelarija za budžet procijenila je da će budžetski deficit SAD iznositi 1,9 biliona dolara ove godine i porasti na čak 3,1 bilion dolara – 6,7% BDP-a – u narednoj deceniji. To bi značilo da bi deficit u prosjeku iznosio oko 6% BDP-a u narednih deset godina – dvostruko više od nivoa (oko 3% BDP-a) koji se generalno smatra održivim za stabilnost javnog duga.
Rat je situaciju dodatno pogoršao. Pored desetina milijardi dolara koje su već potrošene, američki predsjednik Donald Trump sada traži od Kongresa da odobri povećanje vojnog budžeta od 200 milijardi dolara. I nema razloga da se vjeruje da će se troškovi tu zaustaviti, naročito jer bi rat u Iranu mogao ohrabriti sile poput Kine i Rusije da pojačaju vlastite vojne aktivnosti.
Kada je investiciona firma Lehman Brothers bankrotirala u septembru 2008. godine, američka vlada i Federalne rezerve bile su zatečene, što je pokrenulo globalnu finansijsku krizu i duboku recesiju u SAD-u. Danas, kada svi signali ukazuju na novi veliki ekonomski pad, nema opravdanja da se ta greška ponovi.
U najmanju ruku, Trump bi trebalo da povuče svoje uvozne carine i obustavi sve napade na nezavisnost FED-a. Federalne rezerve će imati pune ruke posla, ne samo u borbi s inflacijom, već i u pripremi za mogućnost da ponovo moraju spasavati finansijski sektor. Nezavisne novine