Ranko Milić: PDV plaćati tek po naplaćenom poslu

BANJALUKA, Vlasti BiH, u postojećim uslovima poremećene likvidnosti privrede, treba zakonski da omoguće da preduzeća PDV plaćaju na naplaćenu, a ne na fakturisanu realizaciju, kazao je Ranko Milić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.
Tom mjerom bi, kako ističe, privreda dobila prostor da “prodiše”, dok bi se država učinila direktno zainteresovanom za kontrolu finansijskih tokova i praćenje izmirenja međusobnih potraživanja privrednika.

Stopa nezaposlenosti u RS prošle godine je iznosila 24,9 odsto, dok su posebno alarmantni posljednji podaci o visokoj stopi nezaposlenosti među mladima. Koje mjere na terenu bi trebalo preduzeti kako bi se olakšali uslovi zapošljavanja?

MILIĆ: Teško je govoriti o mjerama koje je potrebno preduzeti kako bi bili olakšani uslovi novog zapošljavanja kada vlast neprestano izvlači podatke po kojima naša ekonomija nije u stanju recesije i da je jedino kod nas evidentan rast industrijske proizvodnje. Statistički nesporni pad proizvodnje u jednom periodu pravdan je iracionalnim obrazloženjem da je Termoelektrana Ugljevik bila u remontu. Mislim da je to podatak koji poznavaocima nedvosmisleno govori koji je to obim industrijske proizvodnje kod nas prisutan kada ga popravlja ili kvari rad samo jedne termoelektrane.
Dakle, nema novoga zdravog zapošljavanja bez pokretanja industrije, ali se to ne može desiti preko noći. Dosta vremena je izgubljeno u uspavankama i očekivanju da će kriza sama od sebe proći. Za jednu ozbiljnu priču potrebno je na najvišem nivou sjesti i odrediti koje su to mjere koje se moraju preduzeti, te ih rangirati tako da se zna koje će dati efekte na kratke, srednje i duge rokove.

Kako gledate na situaciju da je u RS javna uprava postala najpoželjniji poslodavac?

MILIĆ: To je nažalost tačno i moram reći da smo na to ukazivali već dugi niz godina. Dovoljno je znati podatak da se od ukupnog broja zaposlenih u RS trećina finansira iz budžeta, te da oni u značajnoj mjeri popravljaju prosjek plata u Republici. Ako tome dodamo činjenicu da država nije ništa učinila kako bi uredila privredni ambijent u smislu svođenja na razumnu mjeru sive ekonomije i svih devijantnih pojava koje je prate, onda mora biti jasno da nije nimalo atraktivno raditi u bilo kom privrednom subjektu koji posluje tržišno i koji lako može doći u probleme, a onda se oni neminovo prenose i na uposlene. Takvim djelovanjem država je postala nelojalna konkurencija privredi, odvlačeći joj najkvalitetnije kadrove i na taj način je dodatno dovodeći u stanje nekonkurentnosti i neefikasnosti.

 Vlada i Privredna komora RS ušle su u pregovore kako bi se ugrađivanjem novih mjera u Ekonomsku politiku RS olakšalo “disanje” privredi. Koje mjere bi po Vašem mišljenju bilo najvažnije preduzeti, a da se njihovi efekti što prije osjete na terenu?

MILIĆ: Puno je toga što bi moralo biti učinjeno, mada dio tih aktivnosti koje su možda i najbitnije neće biti moguće sprovesti jer su to zakonska rješenja koja su na nivou BiH. Kada ovo kažem mislim prije svega na PDV i izmjene zakona u toj oblasti koje bi trebalo da idu u pravcu da se PDV plaća na naplaćenu, a ne na fakturisanu realizaciju. Ova mjera bi u uslovima poremećene likvidnosti dala prostora privredi da lakše funkcioniše, a ujedno bi državu učinila direktno zainteresovanom za kontrolu finansijskih tokova i praćenje izmirenja međusobnih potraživanja među privrednicima jer njen prihod zavisi od toga. Ovo bi u svakom slučaju olakšalo poslovanje privrede jer po sadašnjem rješenju PDV se plaća prilikom fakturisanja bez obzira na to da li će i kada biti naplaćena faktura. Sa druge strane država ne bi bila oštećena, ali bi bila najdirektnije uključena u finansijske tokove i zavisila bi na kraju krajeva i od svoje efikasnosti.

Vjerujem i da se na entitetskom nivou mogu preduzeti neke mjere.

MILIĆ: Bitnije od bilo kakvih olakšica bi bilo da se država pozabavi, ali ne samo deklarativno nego istinski, sagledavanjem trenutnog privrednog ambijenta i preduzimanjem mjera kako bi on omogućio nesmetano funkcionisanje privrede. Kada ovo kažem mislim da bi napokon država morala prestati da daje objašnjenja kako je to teško jer nema dovoljno inspektora. Neka prime i obuče dovoljan broj inspektora koji će konstantno biti na terenu, a svoju platu neće zarađivati ubiranjem kazni nego tako što će svojim prisustvom onemogućiti bilo kakve vidove devijantnog poslovanja onih koji danas ugrožavaju normalan i pošten rad.

Zaštita na radu dovedena do besmisla

Kako gledate na situaciju da dosta poslodavaca ne primjenjuje odgovarajuće mjere zaštite na radu? Da li je kaznena politika u ovom segmentu dosad dala konkretne efekte na terenu?

MILIĆ: Činjenica da se iznose ovakve tvrdnje svoje utemeljenje nalazi u tome da su mnoge oblasti, pa i oblast zaštite na radu, formalizovane do besmisla. Važno je imati papire i protokole “ovlaštenih” institucija, koji se, uzgred rečeno, samo kopiraju, a suština se ostavlja po strani. Tako nije ni čudo da imamo loše statističke podatke i nizak nivo zaštite na radu. Mislim da se hitno treba pristupiti izmjeni nekih rješenja u Zakonu o zaštiti na radu i zdravlju, kako bi bile eliminisane mogućnosti za navedena formalizovanja, i dakako povećati prisustvo inspektora na terenu, sa zadatkom da djeluju preventivno i savjetodavno. Ovakav pristup bi sigurno bio efikasniji od kažnjavanja jer su visoke kazne samo dobar povod za korupciju.   Nezavisne novine