LONDON, Razvijeni svijet suočen sa sve starijom populacijom i sve “tanjim” državnim kasama naveo je već niz vlada da izlaz potraže u produženju radnog vijeka. Amerikanci se približavaju granici od 67 godina, Britanci 68… “70. ili bankrot!” – poručuje britanski nedjeljnik “Ekonomist”.
Najave produženja radnog vijeka već su izazvale izlive gneva na ulicama od Pariza do Madrida, pa se sa “reformama” usporilo. Ali, ne i zaustavilo. Predviđanja su da će se do 2050. godine starosna granica za penzionisanje u razvijenom svijetu približiti početku osme decenije života. U Evropi, procjenjuje “Ekonomist”, do 2040. godine u penziju se neće moći prije 70. Amerikanci, koji imaju nešto mlađe stanovništvo, uživaće nešto više “lufta”.
Duži život, uz ranije penzionisanje, ne bi predstavljalo problem da ima dovoljno mlade radne snage. Ovako, smanjen prirodni priraštaj u razvijenom svijetu sugeriše da će 2050. godine u Americi 2,6 radnika izdržavati jednog penzionera, dok će ih u Francuskoj 1,9, Njemačkoj 1,6 i Italiji 1,5…
Gdje je izlaz?
Zagovornici dužeg radnog vijeka ukazuju na prednosti – zaposleni će da dobije više plata, vlada da ubere više taksi, uz istovremeno manje izdataka za beneficije, a ekonomija će da raste brže, jer ljudi duže privređuju. Lijepo zvuči, na prvi pogled. Za mnoge druge, najava dužeg radnog vijeka znači više brige nego radosti.
Već sada, radnici u zrelijim godinama muke muče sa pronalaženjem posla, dok se istovremeno mladi, na početku karijere, žale da ne mogu da počnu da rade, jer stariji ne idu u penziju. Pored toga, tradicionalni način plaćanja starijih radnika je neriješen, pa podizanje granice za penzionisanje može da donese nove glavobolje i za radnike i za poslodavce. U najbolju ruku, podizanje starosne granice za penzionisanje, primjećuju analitičari, može da predstavlja samo dio rješenja, posebno u sistemu gdje se mnogi, ipak, odlučuju za prestanak rada prije propisane starosne granice.
Problem se tu vraća na početak, sa iskristalisanim finansijskim nedaćama, i malo dobrih rješenja. Problem penzija zaposlenih u javnom sektoru najbolje može da se ilustruje situacijom u američkim državama, gdje se deficit u penzionim fondovima uzdiže do 3.000 milijardi dolara. U privatnom sektoru, s druge strane, uočljiv je u suočenju sa tržišnom nestabilnošću koja podriva sve planove u vezi sa penzionim fondovima. Tu radnicima, jednostavno rečeno, prijeti opasnost da im novac izdvojen za “mirnu starost” bude “prekratak” da bi pokrio – dužinu života.
Kada se penzionišu
U Velikoj Britaniji zvanična granica za penzionisanje muškaraca je 65 godina, ali Britanci odlaze u penziju sedam mjeseci ranije. U Njemačkoj, gdje je starosna granica ista, ljudi napuštaju posao uglavnom sa 61,8 godina. U Francuskoj je granica 60 godina, ali muškarci prestaju da rade u prosjeku sa 59,1 godinom. U SAD je granica 66, ali se u prosjeku penzionišu oko pola godine ranije. U Japanu i na Novom Zelandu, međutim, trend je drugačiji. Na Novom Zelandu granica za penzionisanje je 65 godina, ali muškarci rade prosječno do 67,1 godinu, a u Japanu istu granicu premašuju za skoro pet godina, radeći prosječno do 69,7 godina, prenose agencije.
Radni vijek 70 godina?
