BANJALUKA/SARAJEVO, Za bolju ljekarsku pažnju, podmićivanje policajca ili opštinske administracije građani BiH spremni su čak i da se zaduže, te da za to odvoje pola prosječne penzije ili četvrtinu prosječne plate.
Kancelarija UN-a za drogu i kriminal (UNDOC) izračunala je da je prosječan iznos mita u BiH 220 KM, te da je osam od deset građana u džep nekog službenika, policajca ili ljekara spremno da stavi gotovinu.
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, kaže da je rasprostranjenost korupcije “omča oko vrata” građana, koji u svojoj nemoći i strahu osjećaju da moraju nešto dati da bi dobili uslugu.
Ključno je, pita se ona, odakle nam novac s obzirom na niske i neredovne plate i slabe penzije i odgovara da nije mali broj onih koji su spremni da se zaduže da bi nekom platili mito.
“Kad se sve ovo prevede u realno stanje i pretvori u matematiku, to pokazuje da dva ili više puta plaćamo istu stvar. Mi već izdvajamo za plate ljekara, policajaca, profesora, a ako im dajemo mito onda ispada da smo spremni da njihov rad duplo platimo”, kaže Mišićeva, dodajući da građani moraju biti spremni prstom uprijeti u korumpirane pojedince jer se ne može reći da su svi ljekari ili policajci skloni traženju i primanju mita.
“U ovom vremenu, kada se izgubio kompas u moralu, davanje mita je postao obrazac da dođete do radnog mjesta, dozvole za gradnju, registrujete vozilo”, upozorila je Mišićeva, dodajući da takvo ponašanje cijelo društvo vodi u sunovrat.
Mirza Efendić iz Udruženja “Vesta”, koje je pokrenulo internet stranicu antikorupcija.ba, naglašava da je jasno da ljudi pristaju na davanje mita zbog toga što nemaju drugog izbora ili tako sebi olakšavaju put do neke usluge.
“Sistem u BiH je vrlo spor i trom i ne motiviše korisnika usluge da ih traži legalnim putem jer gubi dosta vremena i novca. Zato se mnogi odlučuju da idu linijom manjeg otpora i svoj posao završe u što kraćem roku, pa su spremni to dodatno ‘nagraditi'”, smatra Efendić.
Za Biljanu Milošević, sociologa na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, problem mita je u negativnom nasljeđu koje “vučemo”.
“I u prethodnom sistemu smo izdvajali u razne fondove, ali su ljudi i tada spremno davali mito i prosto su se određene strukture naučile na to. To negativno nasljeđe se zadržalo do dan-danas. Treba raditi na podizanju svijesti stanovništva, a već sada je primjetan bunt i revolt, ali kod mlađih generacija. Sve je veći broj nezaposlenih, a vrlo školovanih i edukovanih ljudi koji prosto neće pristati na takve stvari. Raditi na svijesti ljudi je jedan od načina i lijekova da ozdravimo tu patološku pojavu”, zaključuje ona.
U polovini slučajeva beskrupulozni ljekari, policajci ili, na primjer, šalterski radnici spremni su da traže novac za neku protivuslugu, dok se u manjem procentu sami građani odlučuju da ponude novac kako bi do nečega došli lakše i brže. Nezavisne novine