ABIDŽAN, Uprkos tome što je otkupna cijena kakaoa najviša u posljednjih deset godina, mnogi poljoprivrednici u Obali Slonovače, najvećem svjetskom proizvođaču te sirovine, napuštaju uzgajanje kakaovca i preorijentišu se na kaučukovac od kojeg se dobija prirodna guma.
Razlog su uglavnom niski prinosi kakaoa, što je posljedica bolesti i velikog udjela starih žbunova kakaovca, kulture koja zahtijeva mnogo više nege i ulaganja nego kaučukovac.
Od oktobra, kada je otpočela glavna sezona ubiranja kakaoa, do početka marta, otkupna cijena te sirovine u Obali Slonovače bila je najviša u posljednjih deset godina, krećući se između 900 i 1.000 afričkih franaka, odnosno oko dva dolara za kilogram. Malo farmera, međutim, povećava površine pod kakaovcem, već sve češće, kako zasadi ove kulture prestare, umjesto nje sade kaučukovac.
Kakaovac je mnogo podložniji bolestima i donosi prihod dva puta godišnje, dok se prikupljanjem kaučuka uz manja ulaganja može obezbijediti stabilan mjesečni prihod. Osim toga, kada se kakaovac zasadi, treba čekati dvije godine da počne da rađa, a nema garancije da će sadašnje visoke cijene kakaoa potrajati.
“Osnovni problem su u suštini niski prinosi. Sa hektara pod starijim žbunovima kakaovca dobija se svega oko 400 kilograma kakaoa, a sa hektara nešto mlađih žbunova 600 do 700 kilograma. Na dobro održavanoj plantaži pod mladim zasadima kakaovca može da se ubere najmanje 1,5 tona kakaoa po hektaru”, ističe lokalni agronomski stručnjak Albert Konan.
Kako bi proizvodnja kakaoa bila održana oformljen je komitet koji, pod nadzorom Svjetske banke, izrađuje nacrt reformi u tom sektoru, kojim će možda biti predviđeno da država interveniše radi stabilizacije cijena ove sirovine, garantuje prihode uzgajivačima i pomaže im da poboljšaju kvalitet proizvodnje.
Proizvodnja kakaoa neisplativa
