BERLIN, Bertholdu Bajc, “patrijarh njemačke privrede”, sinonim za “Krup” i čovjek zaslužan za razvoj njemačke industrije čelika preminuo je u 99. godini života, saopštila je ta kompanija.
Jedan od najvažnijih menadžera njemačke poslijeratne industtrije, umro je u momentu kada se njegov koncern nalazi u jednoj od najvećih kriza od fuzije sa Tisenom u “Tisen &Krup” 1999. godine.
Bajc, menadžer-filozof, spasilac Jevreja u crnim vremenima, nikada nije bio član ni jedne jedine partije, mada su se za njegovo mišljenje i stav političari otimali, a postao je legenda za života, kao prvi čovjek “Krupa“ koji uvijek “ima posljednju riječ”.
Smrt velikog menadžera koji je želio da bude ljekar, izavala je veliku žalost u Njemačkoj.
Bio je aktivan do kraja života, očemu svijedoči činjenica da je još početkom ove godine bio na sjednici skupštine akcionara “Tisen&Krupa” u Bohumu, gdje su ga pristuni pozdravili snažnim aplauzom.
Bajca je 1953. godine u “Krup” doveo Alfrid Krup fon Bolen und Halbah, a kada se njegov sin Arnt odrekao imovine u koncernu, napravio Bajc je od esenskog giganta kapitalno društvo. Od 1970. godine bio je predsjedavajući Nadzornog odbora, a od 1999. godine i počasni predsjedavajući Nadzornog odbora “Tisen&Krupa”.
Bajcu, kažu poznavaoci njemačke poslijeratne industrije, treba zahvaliti što je Njemačka još i danas domovina jednog giganta u čeličnoj indistriji, koji se danas, istina, nalazi u turbulentnim vremenima.
Da li je uopšte i koliko posjedovao akcije “Tisen&Krupa” ne zna se, ali se zna da je vladao kao partrijarh i da se “njegova” poštovala, jer je poslije smrti posljednjeg Krupa bio upravnik cjelokupnog nasljeđa.
Nije mislio na penziju, a izgleda ni na na nasljednika, koga svjesno, kažu poznavaoci, nije imenovao.
Upravljao se svojim osjećanjima i osjećajima i, kako navode mediji, za vrijeme Drugog svjetskog rata spasao više stotina Jevreja, za šta je, zajedno sa suprugom, 1973. godine posebno priznanje od holokaust -memorijanog centra Yad Vashem u Izraelu. Tanjug