Baroš: Pravosuđe u BiH – Igra bez granica!

Piše: Predrag Baroš, advokatska kancelarija “Baroš, Bičakčić i partneri”

Da li zakon ipak daje prevelika ovlašćenja i da li pretjerano štiti sudije, čak i one koji svakodnevno prave niz grešaka u obavljanju sudijske službe?

Sudijski imunitet svakako treba da postoji, kako bi sudija nesmetano mogao da obavlja svoju dužnost, međutim, sa druge strane mora da postoji mehanizam koji bi sankcionisao sudije uslijed nepravilnog ili nezakonitog rada!

Da li postoji mehanizam zaštite u postupcima pred sudovima u BiH koji učesnike u postupku štiti od nesavjesnog postupanja Suda? Ako postoji, smatramo da isti nije ni blizu adekvatan i da se sudijska odgovornost mora pooštriti!

Ukoliko u jednom sudskom postupku imate očigledno neprimjereno postupanje sudije, koje daje pravo na sumnju u postojanje korupcije ili drugih nedopuštenih aktivnosti, kao nezadovoljni učesnik u postupku, preostaje vam da pokušate preduzeti nekoliko aktivnosti:

• Zahtjev za izuzeće sudije ukazujući na sumnju u njegovu nepristrasnost – praksa je pokazala da Predsjednici sudova koji odlučuju o zahtjevu za izuzeće isti odbiju u gotovo svim slučajevima, pa je takav zahtjev unaprijed osuđen na neuspjeh, bez obzira na postupanje sudije i ukazanu sumnju u nepristrasnost,
• Prijava Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH – slično kao i kod zahtjeva za izuzeće, gotovo svaka prijava završi sa ljubaznim obrazloženjem da ukazani razlozi ne daju dovoljno osnova za pokretanje postupka protiv sudije,
• Krivična prijava sa prijedlogom da se nedopušteno postupanje suda sankcioniše u krivičnom postupku – Sudija ne snosi odgovornost za svoje mišljenje i tumačenje propisa kroz donesene odluke, uslijed čega nikada ne postoje uslovi za provođenje istrage protiv sudije.

Kada se na sve to doda činjenica da sudija ne snosi odgovornost za štetne posljedice koje su prouzrokovane učesniku u postupku uslijed njegovog nepravilnog ili nezakonitog rada (za štetu koju prouzrokuje sudija u Republici Srpskoj odgovornost snosi Republika Srpska, na teritoriji Federacije BiH, odgovornost snosi Federacija BiH), dolazimo do zaključka da su nesavjesne sudije u izuzetno privilegovanom položaju i da trenutno ne postoji mehanizam koji bi jednog nesavjesnog sudiju udaljio od obavljanja sudijske službe.

Efikasan pravosudni sistem nije moguće uspostaviti bez adekvatne kontrole sudijskog rada!

Jasno je da sudija ne snosi odgovornost za tumačenje propisa. Poznato je da u pravnoj struci često postoji potreba za tumačenjem određene pravne norme, što je dovelo do izreke „dva pravnika tri mišljenja“, odnosno teško je očekivati identično tumačanje propisa od strane više sudija. Međutim, opet se mora uspostaviti određena granica, šta znači tumačenje propisa, a šta znači protivpravno postupanje. Ukoliko sudija donese odluku za koju ne postoji bilo kakvo utemeljenje u propisima ili koja je u potpunoj suprotnosti sa propisima, tada postoji sumnja da sudija nije dovoljno stručan da obavlja sudijsku službu ili sumnja da postoji korupcija. I u jednom i u drugom slučaju nadležni organ bi trebao da reaguje na adekvatan način i da takvo postupanje neodložno sankcioniše.

Ne ljutimo se ukoliko neko nije saglasan sa našim mišljenjem, ali smatramo da stanje u domaćem pravosuđu daje dosta povoda za brigu. Ostaje nam da se nadamo da će se isto popraviti i da će ovo kratko pisanje bar nekoga podstaknuti da razmišlja u tom pravcu!