BANJALUKA – Voćari i povrtari u RS strahuju da neće na vrijeme završiti sezonske poslove jer, kako tvrde, niko neće u berbu voća i sakupljanje povrća, za šta dnevnica iznosi 35-40 KM plus hrana, prevoz i kafa.
Sezonske radnike je, saglasni su, sve teže naći, pa su prinuđeni da u nedostatku radne snage sami zasuču rukave i rade po 12 sati, iako im na parcelama fali još dosta vrijednih ruku.
“Radnici su nam najveći problem. Evo, ja sam spao na dva radnika i svi smo u godinama pa se tako jadamo jedni drugima, a mlade radne snage nema, to ni govora”, kaže Mile Popović, cvjećar i poljoprivrednik iz lijevčanskih Gornjih Karajzovaca.
Ističe da nije u pitanju visina dnevnice, jer mnogi naprosto neće da rade, a često kukaju kako nema posla.
“Kad uzmeš u obzir tu dnevnicu od 35 KM, dva obroka, dva puta se popije kafa, odvoziš ih, dovoziš, nije to onda samo 35 KM, ali neće da rade i gotovo”, kaže Popović.
Njegovi poznanici i komšije iz Lijevča, kako kaže, takođe su mu se jadali kako ne mogu naći radnike, posebno proizvođači krompira.
“Imaćemo sad svi problem, svi se žale da fale sezonski radnici, posebno ovi što imaju krompir, tu najviše fali, a i kupus će se sad sjeći i zbilja će biti problema”, kaže Popović.
Ni u Semberiji nije bolja situacija, a Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS, kaže da niko danas neće da uzme motiku, kosu, grablje, da siječe kupus ili kupi krompir.
“Kad krunim kukuruze i pšenicu ne mogu naći dva čovjeka bez obzira na to koja je cijena. Daš mu za dva sata 20 KM, a on neće više da radi, hoće on sat-dva, ali čim ugrije sunce – neće”, kaže Maletić za “Nezavisne”.
Dodaje da ne mogu svi raditi u kancelariji, te navodi da se uz dnevnicu 30-35 KM radnicima ponudi hrana, rakija, kafa, pivo ili sok, ali radnika nema jer rijetko ko hoće više od dva-tri dana da radi.
U Glamoču je počelo vađenje krompira, ali gazde po radnike idu u Šipovo i uvijek im nedostaje radne snage, kaže Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara RS.
On navodi da su u Glamoču dnevnice za vađenje krompira 35 KM, a radi se od ujutro od sedam do 18 časova.
“Jako je teško naći sezonce, evo ovdje u Lijevču toga nema, čujem ni u Semberiji, a povrtari se uzdaju u mašine”, kaže Mastalo.
Ni voćarima ne ide najbolje s radnicima, a Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, kaže da je teško naći radnika jer obično dođu na jedan dan, a sutra ih nema, jer im je “vruće i teško”.
“Imaćemo problem za berbu voća, vozimo radnike tridesetak kilometara, neki su na spavanju i oni su nam najsigurniji, ali radnika uvijek nedostaje”, kaže Dojčinović.
Vrlo malo je mladih, a najviše je to srednja dob i penzioneri i svi koji imaju veće zasade voća, kako kaže, neće u optimalnom roku završiti zbog nedostatka radnika. Problem ih je, kako kaže, naučiti kako da klasiraju voće, a čim nauče odu i tako ponovo.
“Dnevnica za berbu je 35-40 KM i hrana, radi se devet negdje i 10 sati, a tu je i oko dva sata odmora, dok se ruča, popije kafa, piće, pojede nešto slatko i tako”, kaže Dojčinović.
Ističe da će voćari sa zasadom do dva hektara moći završiti poslove, a oni preko 10 hektara teško, te će za naredni period morati razmišljati o uvozu radne snage.
Goran T., Banjalučanin koji je proteklih godina radio kao sezonac, kaže da je ipak odlučio da ove godine povremeno odlazi u Njemačku i radi neke poslove te da mu se to više isplati.
“Mnogi gledaju da nađu posao u inostranstvu, razmišljaju kako otići, posebno mlađi radnici”, kaže on. Nezavisne novine