KIJEV, U Ukrajini je sve veće nezadovoljstvo zbog ofšor-poslova predsjednika i njegovih ljudi od povjerenja.
Istraživanja koje je sproveo Dojče vele na vidjelo iznose detalje o ofšor-kompanijama Petra Porošenka.
Fabrika skroba veoma je važna za istočnoevropskog oligarha i ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka. Ta sirovina neophodna je za njegovu “čokoladnu imperiju“. Zato je i ne kupuje, već proizvodi u sopstvenim fabrikama. Pored dvije u Ukrajini, u okviru Porošenkovog preduzeća posluje još jedna – u istočnoj Njemačkoj, saznaje Dojče vele.
Još 2011, u vrijeme kada je kupljena ta fabrika u Njemačkoj, spekulisalo se o Porošenku kao mogućem kupcu, a sada, nakon objavljivanja Panamskih papira, postalo je jasno koliko su kompleksna vlasnička prepletanja u slučaju Porošenka.Taj političar je svoj poznati koncern “Rošen“ organizovao preko ofšor-kompanija. Kritičari kažu da je to uradio između ostalog i zato da bi uštedio na porezu. Porošenko te optužbe odbacuje. Prema njegovim tvrdnjama, osnivanje ofšor-kompanija ima za cilj da njegovim fabrikama slatkiša, dok je on predsjednik, upravlja jedna renomirana međunarodna advokatska kancelarija.
Istraživanja koja je sproveo Dojče vele pokazala su međutim da korišćenje ofšor -kompanija u poreskim oazama nije izuzetak kad je u pitanju poslovna praksa Petra Porošenka. Za to je dobar primjer njegove fabrika skroba u istočnoj Njemačkoj – iako ona sa oko šest miliona evra godišnjeg prometa i oko sto radnika predstavlja samo mali faktor u poslovnoj imperiji ukrajinskog predsjednika.
Fabrika u Njemačkoj pripada preduzeću “Interstarch GmbH“, a tom firmom, saznaje DW, upravlja Porošenkovo preduzeće “Interstarch Ukrajina“. Formalno se to njemačko Društvo sa ograničenom odgovornošću, kako pokazuju isječci iz trgovačkih registara, nalazi u vlasništvu jednog društva sa Kipra čiji je pravi vlasnik jedna firma na britanskim Djevičanskim ostvrima. Ta preplitanja prikrivaju vlasničke odnose i mogla bi da se koriste u korist prikrivanja poreza. Na upit DW o njegovom odnosu prema navedenim ofšor-kompanijama, kabinet ukrajinskog predsjednika nije dao odgovor. Njegovi poslovni savjetnici rekli su da ta mreža preduzeća nije u vlasništvu Porošenka i istakli da je za to ovlašćen dotični Serhij Zajcev koji je, kako kažu, “nezavisni preduzetnik“ i Porošenkov poslovni partner.
Ali pogled u registar preduzeća na Kipru i u Holandiji prikazuje drugu sliku. Zajcev je ne samo zamjenik generalnog direktora Porošenkovih “Rošen-pogona“, već je i direktor ofšor-kompanija preko kojih bi trebalo na privremeno upravljanje staviti kompaniju “Rošen“. Panamski papiri su otkrili da je ukrajinski predsjednik ovlašćena osoba za taj splet preduzeća koji vodi sve do britanskih Devičanskih ostrva. Tamo je registrovana i firma “Euro Business Investments LTD“ koja, preko međustanice na Kipru – kontroliše njemačku firmu “Interstarch GmbH“. Britanska Djevičanska ostrva su, prema navodima “Tax Justice Network“, jedna od najvažnijih poreskih oaza na svijetu. Tu nema saradnje sa stranim poreskim upravama, niti registara preduzeća u koja javnost mogla da ima uvid. Da li su Porošenkova preduzeća na taj način organizovana kao ofšor-firme?
Zakonski gledano, ukrajinski predsjednik obavezan je da javno iznese imovinsku karticu. Porošenko je naveo da nije imao nikakvih prihoda iz inostranstva otkad je na predsjedničkoj funkciji. Ali to nije mogao ni da ima ako je njegov stari prijatelj Zajcev zaista preko firme na Kipru vlasnik fabrika u Njemačkoj. Nejasni, međutim, ostaju vlasnički odnosi na kraju lanca preduzeća na britanskim Djevičanskim ostrvima. O tome se Porošenkovi savjetnici iz advokatske kancelarije specijalizovane za ekonomiju ICU nisu izjašnjavali. Izjavili su samo da postoji pravni ugovor između Porošenkove firme “Interstarch Ukrajina“ i njemačke “Interstarch GmbH“.
Pored potpune anonimnosti, konstrukcija ofšor-preduzeća pruža još jednu prednost: porezi mogu da se smanje. Novac za njemačku fabriku – 35 miliona evra – “Interstarch GmbH“ dobio je kao kredit od svoje kiparske majke-kompanije “Camarin Limited“. Ukrajinski investitor je, dakle, sam sebi pozajmio novac – i to čini se uz veliku kamatnu stopu, kako se može vidjeti iz godišnjeg bilansa. Jer od 2011. godine je godišnje oko dva miliona evra kamate ubrala ta kiparska firma.
Takve kamate se prema njemačko-kiparskom ugovoru o oporezivanju – ne oporezuju. Uobičajeni model uštede poreza, objašnjava u razgovoru za Dojče vele finansijski stručnjak Hans-Lotar Merten. U svojoj knjizi “Poreske oaze“, koja je postala bestseler, on opisuje mnoge takve poreske rupe. I njemački koncerni koriste takve mogućnosti, kaže taj publicista i ekonomista: “To je sasvim legalno. Ali ono što se s tim radi, često je ilegalno.“ Merten ukazuje na to da se takve konstrukcije često koriste i za pranje novca. “Interstarch“ godinu za godinom prikuplja nove dugove u kiparskoj majci-kompaniji. Krajem 2014, dugovi su iznosili 44 miliona evra, a ipak je uprava pogona u “Interstarchu“ u junu 2015. najavila dalje investicije vlasnika u visini od 25 miliona evra.
Ta firma se u svom godišnjem izveštaju žali na niske cijene nabavke skroba i visoke cijene pšenice. To je 2014. godine dovelo do skoro šest miliona evra gubitka. Ipak, planirano je da se u narednih pet godina proizvodni pogoni prošire. Ukrajinski investitor sam sebi očito i dalje pozajmljuje novac u Njemačkoj. Na taj način sve više novca od kamata završava na računima ofšor-firme. A njemačka poreska uprava od toga nema ništa, jer bez dobiti, nema ni poreza na dobit koji bi trebalo da se plati državi. Deutche Welle