BEOGRAD, Slučaj Salford jasno pokazuje da moć tajkuna blijedi, čim se naše „nezavisno“ sudstvo osmjelilo da donese ovakvu presudu, kaže profesorka Ekonomskog fakulteta, Danica Popović.
Popović dodaje da je izgleda da za ovakav razvoj događaja dosta možemo da zahvalimo svjetskoj ekonomskoj krizi koja je domaće tajkune bacila u velike finansijske nevolje pa im je, očito, ponestalo novca za „podržavanje demokratskih procesa“, kako se lijepo izrazio jedan tajkun.
“A kad ne ‘podržavaš demokratiju’ – može da te zadesi i sudska presuda o zloupotrebi monopolskog položaja”, kaže Danica Popović. Ona, ipak, dodaje da je “veoma cinično da ministar Dragin, koji je praktično otac jednog novog monopola u Srbiji – u pitanju su mineralna đubriva, sada narodu poručuje da je država jača od monopolista”.
“Pa jeste jača, naravno, kad ih je sama i stvorila, kao što je jasno kao dan i to da je s njima mogla da se obračuna u svakom trenutku. Kako? Slobodnim uvozom, na primjer, ili ukidanjem propisa koji sputavaju konkurenciju, za šta vladi koja to hoće da uradi nije potrebno više od nedjelju dana”, kaže Danica Popović.
Kometarišući apel predsjednika Tadića bogatim biznismenima da se ugledaju na Bila Gejtsa, ona navodi da je “poziv tajkunima da poklanjaju novac zaista jedan od većih predsjednikovih hitaca u prazno”.
“Mislim da svaki čovek koji nije pod istragom – kao što ovi ljudi nisu – ima neotuđivo pravo da sa svojim novcem radi ono što misli da je najbolje. Sve drugo je politički pritisak i diktatura svoje vrste i ne znam koje je to demokratsko društvo gdje predsjednik određuje bilo kome – kako da troši svoje pare”, kaže Popović.
Ona, ipak, navodi da “ako je to bila samo politička izjava kojom se htjelo reći – našoj ljubavi je kraj, onda je to sjajna vijest! Ništa bolje se Srbiji nije bi moglo desiti od raskida veze politike i tajkuna, samo je to moralo da se obznani bez atakovanja na osnovna ljudska (ekonomska) prava”.
Kometarišući to da je na predsjednikov poziv najkonkretnije reagovao Milan Beko, odrekavši se miliona koji ionako nisu njegovi, kao i to da je država je takav dil oberučke prihvatila, ona kaže da “to jesu njegovi milioni, kako da nisu, ako smo iole pravna država”.
Popović kaže i da je “priča o ‘pravoj vrijednosti akcija’, po kojoj je trebalo prodati Luku Beograd, stvarno smiješna, a bogami i štetna jer prava vrijednost bilo koje akcije može biti samo ona pre nego što se zemljište ‘isknjiži’ iz poslovnih knjiga preduzeća – a takva praksa je ostala još iz doba dok smo imali društvenu svojinu i dok su te stvari bile potpuno nebitne”.
“E sad, pitanje je da li bi iko pristao da kupi Luku (koja nema perspektivu) bez zemljišta (zbog kog je vjerovatno i kupljena), ali je apsurdno optužiti kupca za nesposobnost prodavca! Sada je donijet zakon po kome se to pitanje konačno stavlja na dnevni red i gdje se lijepo kaže da privatna firma ako želi može da kupi zemljište na kom su locirani njeni pogoni. Samo je problem što je formula za izračunavanje cijene tako nebulozna da ni bog ne umije da je sračuna, a dotle ljudima svi poslovi – stoje”, navodi ona.
Ona objašnjava da je “Bekova ponuda o podjeli zarade sa državom izgleda bila jedini način da mu posao uopšte profunkcioniše. Ako je tako, a izgleda da jeste, onda ove milione koje je ponudio da podijeli sa državom možemo smatrati njegovom novom ‘podrškom demokratskim procesima’ od koje je, kako je sam izjavio u štampi, svojevremeno odustao. Ali, ne ide…”.
Danica Popović kaže i da “u Srbiji najveće plate imaju najveći gubitaši. A to je sve posljedica toga što ova preduzeća nisu privatizovana jer nema tog privatnog vlasnika koji bi čistačicu toliko plaćao. E sad, iako može da mi bude žao čistačica, ogromna prednost takvog poteza bi bila što bi se smanjili troškovi, a bogami i cijena koju svi plaćamo?”
“Dokle god su ove firme u rukama države, usluge će biti loše i skupe, veliki dio para odlaziće na javne nabavke na kojima će pobeđivati partijski favoriti, a direktor će se mijenjati svaki put kad neko drugi pobjedi na izborima. Zašto se narodu sviđa da te firme ostanu državne, nikad mi neće biti jasno”, zaključuje ona.
Delić Telekoma će kanuti i penzionerima
Danica Popović kaže da je “Srbija zemlja sve starijih ljudi, broj penzionera se skoro izjednačio sa brojem zaposlenih iz čijih zarada jednostavno ne može da se izdvoji dovoljno za popunjavanje penzionog fonda. I zato država mora sve više tu da učestvuje. Stvarno ne može očekivati da će penzije rasti, jer – nema odakle: niti će plate rasti, niti država ima gdje više da se zaduži! Ali je sasvim moguće da pred izbore (opet) prodamo Telekom pa da se i penzioneri obraduju, pošto će jedan dio sigurno ‘kanuti’ i njima. Tako da neke male radosti još može biti”. Blic