BANJALUKA – Iako su do prije par godina mladi stručnjaci sanjali sigurne državne poslove, danas to više nije slučaj, jer čak i oni koji su se dobro snašli na visokim pozicijama, napuštaju dobro plaćene poslove i odlaze u inostranstvo.
Upravo ovo se dogodilo pomoćniku ministra za naučnotehnološki razvoj Miodragu Peranoviću, porijeklom iz Brčkog koji je dao otkaz u Vladi Srpske i odselio se u Austriju.
Peranović je juče zvanično razriješen dužnosti pomoćnika u Ministarstvu za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, a za portal CAPITAL je potvrdio da posao napustio zbog selidbe u inostranstvo.
“Prije nepuna dva mjeseca sam dobio angažman van Bosne i Hercegovine, te se preselio. U pitanju je poslovna ponuda koju sam prihvatio. Sve ostalo je u sferi privatnog života”, rekao je Peranović.
U ministarstvu u kojem je do sada radio, takođe su nam potvrdili da se Peranović odselio i rekli da im je veoma žao što ih je napustio jedan takav stručnjak.
CAPITAL: A. P.
5 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Počelo bježanje.
Vjerovatno čovjek zna nešto i raditi pa nema smisla da čuči u vladi i obavlja isključivo politički motivisane zadatke koji su vrlo često u potpunoj suprotnosti sa strukom
A možda je jednostavno upoznao ministre i njihove kvalitete.
Posao u javnom sektoru zaglupljuje i stimulise ljude da postanu lijeni.
Ta radna mjesta su idealna za ljude koji imaju neke privatne probleme(zdravlje, dadiljanje i sl.) pa im privremeno treba laksi posao dok ih ne rijese. Dobar je i za ljude koji zele da udju u stambeni kredit.
Ostali ljudi koji zele u javni sektor su jednostavno ljudi koji profesionalno ne vrijede nista. Ne zele da rade, da uce ili da se usavrsavaju. Bitno im je da dobiju a ne da zarade platu, i da im ostane dovoljno vremena da uz kafe biste svejtsku politiku.
U nekom periodu do prije par godina nije bilo posla u privatnom sektoru pa su ljudi isli u javni zbog stabilnosti radnog mjesta. Danas posla ima za svakoga ko zeli da radi.
Cuveni roditeljski savjet iz ere socijalizma glasi: “Uci sine, da ne moras da radis.”
Jos uvjek nismo shvatili da se uci da bi znali da radimo.
Ima i ona parola:”Ne mogu oni nas toliko malo platiti, koliko mi mozemo raditi.”
Primjena te parole dovodi do propasti ali to ljudi ne shvataju.
Cast izuzecima.
Ovaj covjek vjerovatno nesto zna da radi i hoce da pokusa da se unapredi. U javnom sektoru covjek sa takvim zeljema nema sta da trazi.
Govorim iz licnog iskustva.
Baš ste sve tačno rekli.