Proces dokapitalizacije Energopetrola je „u hodu“ pokrivan dokumetacijom, „peglala“ se finansijska situacija u Energopetrolu. I pored „naštimanog“ ugovora INA/MOL nije ispunila uslove ugovora.
Vlada Federacije BiH predvođena sa, u međuvremenu preminulim premijerom Ahmetom Hadžipašićem, 2006. godine donosi odluku o dokapitalizaciji kompanije Energopetrol, najvećeg preduzeća za distribuciju nafte i naftnih derivata. Konzorcij kompanija INA (Hrvatska) i MOL (Mađarska) preuzimaju 67% vlasništva, 22% ostaje u vlasništvu Federacije BiH, a preostalih 11% su vlasnici mali dioničari.
„Greška“ je počinjena već u startu. Sadržaj javnog poziva i onoga što je u ugovoru potpisano se uveliko razlikuju. Bivši federalni ministar industrije energetike i rudarstva Vahid Heću u razgovoru za Žurnal kaže da se to nije smjelo dogoditi.
„Nije trebalo mijenjati uslove iz poziva naknadnim dogovorima“, tvrdi Hećo.
Ugovor je pogodovao isključivo INA-MOL-u. Svjedoci dešavanja navode da je premijer Hadžipašić, unatoč tome što federalni parlament nije dao saglasnost, insistirao i proveo potpisivanje. Dio zasluga za to pripada i isto tako preminulom, tadašnjem predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću. Tihić je neposredno prije toga boravio na Brionima kao gost predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, čija je kćerka radila za INU, u vrijeme kada je direktor bio njegov blizak prijatelj Tomislav Dragičević. Činjenica da je Tihić podržao Hadžipašića, pojedini kažu i umnogome uticao na realizaciju, mnogo govori.
Pored Hadžipašića izuzetnu agilnost da se sklopi posao pokazao je i tadašnji, isto tako u međuvremenu preminuli ministar finansija Dragan Vrankić. Vrankić je bio predmetom istrage zbog poništenja poreznog duga Energopetrolu od 22 miliona zajedno sa Hadžipašićem, odnosno sumnji da je među glavnim akterima korupcijske privatizacije državnog kapitala u ovom slučaju. Navodio se veliki iznos novac kojim je „podmazan“ proces, nekretnine kao nagrada, kako u BiH, tako i na Pelješcu u Hrvatskoj. Proces dokapitalizacije se „u hodu“ pokrivao papirima, „peglala“ se finansijska situaciju u Energopetrolu.
„Zaista je Vrankić bio izuzetno zainteresovan, stalno je požurivao, ugovarao sastanke, samo da se prihvati i potpiše“, prisjeća se Vahid Hećo.
Kada se sve zbroji, Federacija je praktično prodala većinski udio u Energopetrolu za desetak miliona maraka!?
I pored „naštimanog“ ugovora INA/MOL nije ispunila uslove ugovora, što je rezultiralo optužnicom protiv bivšeg federalnog premijera Nedžada Brankovića,bivšeg direktora Energopetrola Namika Bušatlića te sedam članova Komisije za provođenje tendera za dokapitalizaciju. Konačan epilog – svi su oslobođeni.
No ni INU ni MOL ne interesuju „lokalni“ problemi sa pravosuđem. Oni su svoje ostvarili. INA 2016. godine kupuje MOL-ov udio u vlasništvu Energopetrola (33,5%), a već 2018. godine novom dokapitalizacijom postaje vlasnik 88% dionica .
Većinski vlasnik hrvatske kompanije INA je upravo mađarski MOL u čijem je vlasništvu 47% dionica. Dioničar mađarske kompanije MOL 2009. godine postaje Surgutneftegas, kompanija iz Sibira koja je prema pisanju medija u tijesnim vezama sa ruskim državnim vrhom. Iako je Mađarska 2011. godine otkupila dionice Surgutneftegasa u MOL-u, još je prisutan diktat iz Rusije.
Bosna i Hercegovina nema ni novca ni političke volje da ulaže u skupo istraživanje eventualnih zaliha nafte na svom teritoriju. Prije dvadesetak godina interes je iskazala američka kompanija AMOCO. Obavili su prva bušenja na području Posavine te Hercegovini, nadomak Drežnice.
„Bili jesu, razgovarali smo. Istraživali su, no mi rezultate nismo dobili. Oni su samo naknadno javili da nemaju saglasnost američke vlade za nastavak projekta i tako je okončano“, kaže bivši federlni premijer Edhem Bičakčić.
Nizozemska kompanije SHELL je 2013. sa federalnom vladom premijera Nermina Nikšića potpisala memorandum o dodjeli koncesije za eksploataciju nafte u Federaciji. Kako je Žurnal tada pisao, Shellu je obećano baš mnogo toga, od preferencije za koncesiju za istraživanje nafte, do primjene zakona Velsa i Engleske!? Od tada od Shella ni traga ni glasa.
Zato ima traga Rusima. Iako nevidljivo, kroz INU u Hrvatskoj i MOL u Mađarskoj kola ruski kapital. Samim tim i dijelom koji INA posjeduje u Bosini i Hercegovini. Naftna industrije Srbija (NIS) je u većinskom vlasništvu ruskog Gasprom Nefta.
Vratimo se u Brod. Rafinerija ne radi, nakon havarije od prije dvije godine. Špekuliše se da uprava čeka gasifikaciju rafinerije ruskim plinom preko Hrvatske. Izgradnja gasovoda dugog oko 2 kilometra koja treba biti okončana do kraja ove godine, dobila je firma “Crodux plin” koja je u vlasništvu hrvatskog generala Ivana Čermaka.
Nafta jeste važan energent, ali dugoročno gledano, plin je važniji. A on sada dolazi iz Rusije. Ruske kompanije direktno ili indirektno, osim uvoza i prerade, kontrolišu i najmanje 55% distributivne mreže velikih distributera nafte i naftnih derivata u BiH i apsolutno tržište plina.
O firmi Prvo plinarsko društvo (PPD) iz Vukovara. Žurnal je nekoliko puta pisao. Devet mjeseci prije nego što će Aluminiju biti isključena električna enrgija napisali smo:
“Zapitajmo se, da li to Aluminij sada ima problem sa električnom energijom? Moraće obustaviti proizvodnju? Moraće preusmjeriti pogone da koriste gas? Pogon elektrolize koji je glavni potrošač električne energije može biti ukinut, jer će jeftina sirovina iz Rusije biti obrađivana u Mostaru, trošiće plin sa terminala iz Ploča u vlasništvu firme PPD iz Hrvatske preko koje Gazprom prodaje plin iz Rusije“.
Aluminiju je isključena električna energija. Najavljuju ukidanje pogona elektrolize. Najavljuju prelazak na jeftinije energente poput plina. Rusi putem PPD-a u Hrvatskoj dodatno postaju suvlasnici Petrohemije i Luke Ploče. Firma Energia Naturalis je vlasnik 36% dionica Luke Ploče i bratska je firma PPD-a. Vlasnik i predsjednik Uprave Energie Naturalis je Pavao Vujnovac, koji je na čelu i PPD-a, a ujedno je i predsjednik Nadzornog odbora Luke Ploče.
U Pločama već posjeduju, a i dalje proširuju terminale za naftne derivate i ukapljeni naftni plin, koji se postojećom prugom može jeftino dopremiti, razmislite, sjetite se prvog dijela, upravo skladišta Terminala Dretelj. Krug je zatvoren…
