Bosna i Hercegovina je bez sopstvenih resursa u preradi, a većim dijelom i distribuciji nafte i naftnih derivata. Sve vrijedno preuzele su firme iz Hrvatske, Srbije te Rusije. Sve ukazuje da je plan, prvo devastacije, a potom i preuzimanja naftnog sektora kreiran još tokom ratnih i prvih poratnih godina.
Vlasti Republike Srpske predvođene Radovanom Karadžićem su 1995. godine upisale Rafineriju Brod kao hipoteku na pozajmicu od 60 miliona dolara liberijskoj kompaniji “Orbal Marketing Service”!? Prema ugovoru o pozajmici kojeg Žurnal posjeduje, rok za povrat duga bio je 45 dana.
Hipoteka je ovjerena na sudu u Sokocu i aktelizirana je marta 2004. kada je od Vlade RS zatražena naplata duga!? Vlasnik “Orbal Marketing Service” bio je Slovenac sa australijskim državljanstvom Nicholas Alexander Oman, krijumčar oružjem i nadasve prevarant.
Kako nije bilo moguće dokazati transfere novca kao ni gdje je isti “nestao” ta, sada možemo reći, zanimljiva strana priče o privatizaciji Rafinerije Brod biva zaboravljena. Bliži se godina 2006, slučajno ili ne ključna za početak kraja kakvog takvog vlasništva države ili entiteta nad naftnim sektorom u Bosni i Hercegovini.
Postoje dvije rafinerije Bosni i Hercegovini, jedna za preradu nafte i naftnih derivata u Brodu te Rafineriju ulja u Modriči. Rafinerija nafte Brod decembra 2003. godine potpisuje ugovor sa britanskom kompanijom „Vitol“ o eksluzivnoj preradi nafte samo za ovu kompaniju.
Pet mjeseci kasnije, rafinerija zbog navodnog po nju štetnog poslovanja, traži raskid ugovora. Vitol zauzvrat traži odštetu za izgubljenu dobit. U tajno vođenim pregovorima postignuta je nagodba o isplati 27,4 miliona američkih dolara Vitolu. Na ulaznoj kapiji rafinerije već čekaju Rusi.
Jedan od prvih poteza Milorada Dodika po povratku na vlast u Republici Srpskoj 2006. godine jeste izmjena Zakona o privatizaciji državnog kapitala. Razlog biva uskoro poznat. Potpisan je protokol o prodaji naftne industrije Republike Srpske. Rafinerija nafte u Brodu, Rafinerija ulja u Modriči te distributivno preduzeće ”Petrol” su februara 2007. godine prodate za 236 miliona KM ruskoj kompaniji NeftGazinKor.
Prema dostupnim podacima, kompanija NeftGazinKor 40% je u vlasništvu ruske državne kompanije Zarubežnjeft, preostalih 60% vlasništva ravnomjerno je podijeljeno na 3 pravna lica, od kojih je jedno registrovano u “offshore zoni” na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Sumnja se da iza sveg stoje „javnosti poznate osobe“.
„Režim već nekoliko godina želi da predstavi da je Rafineriju kupila Ruska državna kompanija „Zarubnježneft“ što nije tačno, jer je kupac, u stvari, „Neftegazovaja Inovacionaja Korporacija“(Njeftgazinkor), a to je akcionarsko društvo u kojem Zarubnježneft ima samo vlasnički udio, a ostali suvlasnici su nepoznata fizička i pravna lica. Već dugo se špekuliše ko su vlasnici „Njeftgazinkora“ osim Zarubnježnefta, pa ima i onih koji govore da su ti vlasnici i režimski prvaci iz RS,“ ukazivao je bivši predsjednik RS Dragan Čavić u vrijeme dok je bio opozicionar Dodiku i SNSD-u.
NeftGazinKor je 2008. godine u Banja Luci osnovao firmu Optima Grupa, kako bi kontrolisali ulaz i izlaz sirove nafte i ostalih roba. Većina ugovorenih obaveza nije ispoštovana, dok se uvećavaju gubici. Ukupan dug dvije rafinerije i Nestro Petrola premašuje 800 miliona maraka!
No ruski partneri ne izgledaju zabrinuti, baš kao ni Milorad Dodik, koji je od tada česti putnik spram Moskve, gdje očito ima i profitabalnijih trenutaka od čekanja na fotografisanje sa Vladimirom Putinom.
Naravno, ukoliko je vjerovati podacima koje ruski (su)vlasnici prezetntiraju. Zvanični podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO) pokazuju da je u periodu od 2009. do 2019. godine u BiH uvezeno oko 9 miliona i 600 hiljada tona sirove nafte (tarifni broj 2709) i 9 miliona i 450 hiljada tona prerađene nafte i naftnih derivata (tarifni broj 2710). Kada je u pitanju uvoz sirove nafte, podaci govore da se čak 98% uvozi iz Rusije, dok na ostale zemlje otpada svega 2%.
U svakom slučaju, komercijalni efekat upliva ruskih partnera je u odnosu na politički još uvijek u drugom planu. Posao je završen samo sa jedne strane entitetske granice. Čekalo se i na onaj u drugom entitetu, preuzimanje Energopetrola, koje je počelo u isto vrijeme, 2006. godine. (nastaviće se)