Platio Vidoviću stan, pa ostao i bez stana i bez novca

BANJALUKA, Milenko Višnjić iz Banjaluke morao je da presavije tabak i tuži biznismena Jovana Vidovića jer tvrdi da nije dobio stan u poslovno-stambenom kompleksu u banjalučkoj Ulici majke Jugovića, koji je unaprijed platio.

Da bi apsurd bio veći, stan broj 37 u pomenutoj zgradi, o čijoj izgradnji 2007. godine Višnjić i Vidović sklapaju ugovor o udruživanju sredstava radi zajedničke izgradnje, uopšte ne postoji. To je utvrdio Nebojša Vujasinović, vještak građevinsko-arhitektonske struke, ali njegov nalaz za Osnovni sud u Banjaluci nije bio dovoljan dokaz za poništavanje ugovora i vraćanje novca i kamata, što je tužbom tražio Višnjić.
Iako “fantomski” stan broj 37 nikada nije izgrađen, Osnovni sud Banjaluka je nedavno presudio u korist Vidovića i utvrdio kako u svemu nema ništa sporno, te kako je sve urađeno u skladu za važećim zakonom o obligacionim odnosima.
Naime, Osnovni sud u Banjaluci je 11. jula ove godine prvostepenom i nepravosnažnom presudom stao na stranu Vidovića, a umjesto vraćanja novca Višnjiću, ovaj razočarani i prevareni Banjalučanin sada mora da plati sudske troškove u visini od 5.200 maraka.
“Ugovor je sklopljen u avgustu 2007. godine za stan površine 45,2 kvadrata u lameli sedam, s tim što je Vidović tada imao urbanističko-tehničku dokumentaciju za izgradnju zgrade koja se sastoji od podruma, prizemlja, četiri sprata i mansarde. U cijelosti smo izmirili cijenu stana od 58.760 KM. U međuvremenu, nelegalno se grade još dva sprata, za šta Vidović odobrenje za legalizaciju dobija u martu 2011. godine, a tek je 19. oktobra 2011. obavljen tehnički prijem”, priča Višnjić i dodaje da su razlozi za zahtjev za raskidanje ugovora bile činjenice da se mansarda više ne nalazi iznad četvrtog, već iznad šestog sprata i da naknadno izgrađene etaže nisu bile legalizovane u momentu gradnje.
Prema Višnjićevim riječima, tek po vještačenju u martu ove godine saznaje da stan 37 u momentu potpisivanja ugovora 2007. godine nije ni postojao, jer je lamela sedam, prema tadašnjoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji, trebalo da ima 28 stanova.
S obzirom na to da stan 37 fizički i ne postoji, Višnjić uz tužbeni zahtjev za vraćanje uloženog novca traži proglašavanje ugovora iz 2007. godine nevažećim.
Sud u obrazloženju presude, koju je Višnjić ocijenio skandaloznom, navodi kako “nije jasno na osnovu čega je Višnjić prilikom potpisivanja ugovora imao saznanja da se radi o stanu na mansardi iznad četvrtog sprata”.
Sa druge strane, Višnjić objašnjava da su dobro znali kako izgleda buduća zgrada prilikom kupovine stana i to na osnovu investiciono-tehničke dokumentacije.
Jedino ispravno, kako kaže Višnjić, što je sud utvrdio presudom jeste nalaz vještaka Vujasinovića u kojem stoji da je projekat izgradnje zgrade mijenjan tri puta.
“Boli i činjenica da je moja supruga Milanka Zec, kao svjedok na sudu, poštujući tu instituciju, morala da stoji dok je davala izjavu, dok je Vidović svoju izjavu dao sjedeći, ne iskazujući to isto poštovanje”, kazao je Višnjić i dodao da se u cijelom ovom procesu osjeća kao “jazavac pred sudom”.
Do zaključenja ovog broja “Nezavisnih” odgovore o cijelom slučaju nisu uspjeli da dobiju od Jovana Vidovića, jer se nije javljao na mobilni telefon, a zaposleni u jednom od njegovih servisa kao i hotelu “Vidović” kazali su da jedino tako s njim se može stupiti u kontakt.

Izvinjenje “Toplane”
Milenko Višnjić morao je da dokazuje i da se nikad nije uselio u stan broj 34 u Ulici majke Jugovića, lamela sedam, iako su na tu adresu stizali računi za toplotnu energiju i vodu sa njegovim imenom.
Banjalučki “Vodovod” i “Toplana” su ga kao vlasnika tog stana knjižili kao potrošača na osnovu evidencije zajednice etažnih vlasnika koji je ovim preduzećima dostavio Jovo Vidović.
“Ne znam uopšte o kojem stanu je riječ, jer se u njega nikad nisam uselio. ‘Toplana’ se bar izvinila potvrdivši da stan 34 u toj zgradi nikad nije priključen na grijanje, a na terenu, takođe, utvrđuju da stan 37 ne postoji”, ispričao je Višnjić.
Na njegov zahtjev “Vodovod” u martu 2012. godine utvrđuje da nije registrovan kao potrošač u stanu 37, jer i ne postoji, već da je registrovan kao potrošač u stanu 34, ali da na vodomjeru u tom stanu nije evidentirana potrošnja vode. Nezavisne novine