BEOGRAD, Postoji mogućnost da Poljoprivredni kombinat Beograd danas bude “podržavljen” i postane vlasništvo Grada Beograda.
Na današnjoj sjednci Skupštine Grada Beograda treba očekivati realizaciju najave gradonačelnika Dragana Đilasa da grad poslije 4 godine preuzme vlasništvo nad PKB – om koje će tako postati javno preduzeće u vlasništvu grada.
Gradonačelnik Đilas je nedavno najavio da to kako je ocijenio strateško preduzeće koje hrani pola Beograda treba sačuvati od loših privatizacija, kakva se recimo desila u slučaju PIK Zemun.
Uz to treba dodati i činjenicu u vezi sa zemljištem PKB – a koje je poljoprivredno, a koje bi nakon izgradnje Kineskog mosta Borča – Zemun kao građevinsko zemljište moglo da dobije veliku vrijednost.
Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja smatra da su zemljište i trasa budućeg mosta glavni motiv što grad preuzima PKB.
” Jedan od razloga zbog kojeg se ovo radi je da se političke stranke dokopaju direktorskih mesta kao što to rade u svim javnim preduzećima koja su državna, ali to je kratkoročno”, objašnjava Kovačević i kaže da je mnogo veća verovatnoća da se PKB “podržavljuje” jer to zemljište ima perspektivno veliki značaj jer će tu proći dio puta i kineski most i onda će vrijediti mnogo više.
Ekonomski novinar Mijat Lakićević smatra međutim da je glavni motiv što grad preuzima PKB postojeći trend da država ponovo preuzima neka preduzeća.
” To je jedan trend koji je počeo prošle godine. Inače, to da država preuzima preduzeća, to nije samo u poljoprivredi, evo šta se desilo sa Staklarom iz Paraćina kao i sa ovim raznim hemijskim kombinatima, jednostavno, to je aktuelno u Srbiji”, kaže Lakićević i dodaje da vlast aktuelizuje ta “podržavljenja” kako bi dobila političke poene.
PKB sada ima gubitke, a sigurno će ih imati i kasnije.
PKB je državni i sada i uprkos brojnim subvencijama i tome što nije plaćao poreze i doprinose on je poslovao sa gubicima.
Rješenje za PKB je da se privatizuje. Samo treba da se nađe najbolji model. On ne može da posluje rentabilno, kao i svi Poljoprivredni kombinati koji kada se privatizuju i imaju jednog vlasnika.
Inače, PKB raspolaže sa 22. 000 hektara zemljišta, ali je već godinama u krizi i pravi gubitke i pored brojnih subvencija. Dijelovi nekada ogromnog kombinata, su posljednjih 10tak godina izdvojeni i potom privatizovani poput Pekabete, Imleka, Frikoma, dok je PKB ostao da sa viškom radnika jefinim sirovinama snabdjeva svoje nekadašnje “ćerke firme”.
I Kovačević i Lakićević se slažu da je pravo rješenje za PKB privatizacija, ali da treba voditi računa po kom modelu će se to uraditi.
Lakićević kaže da PKB nikako ne treba prodati jednom vlasniku, nego ga treba ili dati u zakup ili prodati jednom većem broju poljoprivrednih proizvođača.
Profesor Milan Kovačević slaže se da je “nakaradno pretvarati u državnu svojinu jedno poljoprivredno dobro” i kaže da će uprkos “podržavljenju” PKB i dalje poslovati sa gubicima i da će poreski obveznici imati više štete nego koristi jer će morati da dodaju novac kako bi PKB poslovao.
Podsjetimo, privatizacija korporacije PKB-a započeta je još u maju 2006, ali se odmah pojavila bojazan da će budući kupac poslije promjene vlasništva ugasiti poljoprivrednu proizvodnju, promjeniti namjenu zemljišta a zatim ostvariti ogroman profit.
Kombinat inače raspolaže sa 22.000 hektara zemljišta, od kojih 17.500 obuhvata zemlju koja nije opterećena obavezom da bude nadoknađena bivšim vlasnicima. B92