BANJALUKA, Odlukom Vlade RS o davannju saglasnosti na cjenovnik usluga autobuskih stanica u Srpskoj peronska karta za izlazak na peron bez vozne karte naplaćuje se 1,5 KM. Srpska je, uz Srbiju, jedina evropska zemlja u kojoj se i dalje naplaćuje peronska karta za koju oni koji se plate ne dobiju – ništa.
Plaćanje peronske karte podrazumijeva samo – stajanje na peronu. Odlazak u toalet se dodatno plaća, usluga nošenja prtljaga ni ne postoji, a često se desi da oni koji prate ili čekaju nekoga nemaju gdje da sjednu.
Izdavač Boris Maksimović proputovao je gotovo cijelu Evropu i kaže da nigdje nije vidio da se plaća peronska karta.
– Rijetko sam putovao autobusom ili vozom, ali kada bih putovao, kupio bih kartu i to je bilo to. Nije bilo nikakve peronske karte. Kupiš na šalteru kartu i sve je gotovo – kazao je Maksimović za portal MojaBanjaluka.info.
Nameću se nepotrebni troškovi
I njegov „kolega pu putovanjima“ Robert Dacešin, koji je posjetio i druge kontinente, kaže da se putnicima nameću nepotrebni troškovi na sitne stvari koji ne postoje nigdje u svijetu, a među njima je i peronska karta.
– Naplaćivanje peronske karte za ljude koji ne putuju već ispraćaju nekoga nema nikakvog smisla. To je nepotrebno uzimanje para koje nigdje na svijetu ne postoji. Niko ne može da objasni zašto se to naplaćuje – kazao je Dacešin.
I Srđan Šajinović koji je obišao „pola svijeta“ kaže da nikada nije plaćao niti je vidio da neko plaća peronsku kartu.
– Ja je nikada nisam platio, a koliko se sjećam nigdje u svijetu nisam vidio da je plaćaju i oni koji samo izlaze na perone da bi nekoga ispratili ili dočekali, preuzeli ili dostavili paket – rekao je Šajinović.
Ko živi od peronske karte?
Vlasnik „Autoprevoza“ Sladomir Đurić za MojaBanjaluka.info kaže da autobuska stanica živi od peronske karte, peronizacije prevoznika i provizije od naplate putnih karata. On smatra da je peronska karta i te kako potrebna.
– To je jedan od prihoda autobuske stanice. Treba da pruži visok nivo usluga putnicima. Stanica se zimi grije, a ljeti se hladi. Na stanici radi 45 radnika, a stanica radi 24 časa. Prihodi moraju da postoje, jer mi nismo na budžetu – kazao je Đurić.
On dodaje da je peronska karta je jedan od tih prihoda bez kojih stanica ne bi mogla da opstane. Đurić dodaje da banjalučka autobuska stanica ne dobija subvencije ni od Grada, ali ni od Vlade RS, odnosno od resornog ministarstva.
– Sve je osvjetljeno, sve je suvo i sve su to troškovi koji se finansiraju iz naših mogućnosti. Preko milion maraka uloženo je u sanaciju objekta i perona u posljednjih godinu dana i to je moguće samo ako prodajemo, između ostalog, i peronske karte – dodao je Đurić.
Mojabanjaluka.info
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
U Beogradu je cijena peronske karte gotovo jednaka cijeni vozne karte do Pančeva ili Stare Pazove.
Makar od zarade peronske karte da očiste wc kako treba.