SENT INGBERT, Njemački muzej mikroautomobila “Kleinwagen Museum” jedno je od mjesta u kojima zaljubljenici u “metalne kočije” mogu vidjeti vozila koja se ne sreću svaki dan na ulicama.
Muzej nudi odličan uvid u mikroautomobile koji mnogima više liče na igračke za djecu nego na prave četvorotočkaše, što ipak nije slučaj sa Štefanom Voitom.
Ovaj penzionisani inženjer oduvijek je gajio ljubav prema malim automobilima da bi im na kraju posvetio prostor koji i zaslužuju.
“Postoji određena prednost kada postavljate muzej za mikroautomobile – oni zauzimaju mnogo manje prostora od velikih automobila”, objašnjava Voit stojeći u radionici ispunjenoj malim starinskim automobilima, uredno poredanim na policama.
Složeni kao igračke, ovi izuzetni automobili čekaju na restauraciju ili poliranje prije nego što budu izloženi u glavnoj hali muzeja smještenog u njemačkom gradu Sent Ingbert.
Voit, koji je oduvijek cijenio skromnost, opisuje svoj prvi odmor na koji je krenuo ovim automobilom.
“Otišli smo u Švarcvald sa opremom za kampovanje i namirnicama za boravak od sedam dana. Naravno, putovali smo malim vozilom NSU princ”, priča on.
Umjesto luksuznih limuzina, njegovo srce osvojili su mikroautomobili, poput pomenutog vozila princ, koje se proizvodilo u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.
Voit je uspio sakupiti flotu od preko 50 ovakvih automobila u posljednjih 20 godina. Sve je počelo kada je kupio meseršmit KR200.
Ovaj maleni automobil proizvodila je njemačka fabrika “Messerschmitt” pod budnim okom poznatog inženjera vazduhoplovstva profesora Frica Fenda. Kompanija je poznata po istoimenim avionima, koji su korišteni u Drugom svjetskom ratu, da bi im kasnije bilo zabranjeno da ih proizvode.
Zato su započeli proizvodnju interesantnih skutera s kabinom, kojih je napravljeno samo 300 modela.
Vozilo je imalo krov koji se diže, jarko crvenu boju, dijelove presvučene zmijskom kožom i retrovizorima. Mana automobila bile su fleksibilne bočne navlake koje su bile čudne i nisu dobro funkcionisale.
Meseršmit je danas dosta tražen oldtajmer, čija cijena iznosi oko 30.000 evra.
Nakon kupovine ovog automobila nije se mogao zaustaviti i krenuo je u potragu za ostalim mini-vozilima.
“Počeo sam sve više i više čitati o njima i susretati se sa različitim ljudima i tako se preda mnom otvorila prilika za formiranje muzeja. Jedna od prednosti malih automobila je ta što su oni relativno jeftini. Za novac koji dajem za mali automobil ljubitelji poršea ili mercedesa ne mogu dobiti ni branike”, objašnjava on.
Voit je u početku bio zainteresovan samo za njemačke modele, ali je vremenom proširio svoje vidike.
“Svako ko je ikada imao reno 4 kao svoje prvo vozilo, ne može ignorisati francuske modele”, navodi Voit.
Reno 4 našao je svoje mjesto u jednom ćošku muzeja iako po dimenzijama ne spada u mikroautomobile.
Mali bond je kupio u Velikoj Britaniji, nekoliko fijata nabavio je u Italiji, DAF je našao u Holandiji a majster u Austriji.
Nedavno je kupio alvin u SAD, koji ima električni pogon. Većina ovih brendova se više ne proizvodi i zaboravili su ih svi, osim nekolicine požrtvovanih fanova kao što je Voit.
Oni vole vozila kao što je spac, jedinstveno vozilo sa šasijom od plastike šačinjenom od samo dva dijela.
Takođe, prva šasija od aluminijuma korištena je na miniroadsteru iz fabrike u Klajnšnitgeru.
Tu je i prvi automobil na svijetu s motorom smještenim u sredini vozila, napravljenim početkom pedesetih godina 20. vijeka.
Interesantno je vidjeti i vozilo zundap janus koji izgleda identično naprijed i odzada i čiji je motor od 14 konjskih snaga smješten u sredini vozila, odnosno između naslona za ruke prednjih i zadnjih sjedišta.
U muzeju se može vidjeti BMW iseta, jajolikog oblika, koji se smatra jednim od najboljih mikroautomobila. Njegov dizajn je začet u italijanskoj fabrici skutera i frižidera “Iso” i kada se pojavio u Torinu krajem 1953. godine, izazvao je pravu bujicu oduševljenja.
Nakon debija kompanija je prodala niz licenci širom svijeta, uključujući i njemački BMW.
Mali BMW kupe neobičnog oblika pojavio se 1955. godine u Njemačkoj i postao san gotovo svakog njemačkog radnika. Mikroautomobili su bili važan dio njemačkog ekonomskog čuda.
“Sasvim nova industrija je formirana u periodu nakon Drugog svjetskog rata”, objašnjava Voit.
Mikroautomobili proizvedeni između pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka bili su izuzetna tehnička rješenja koja su pravili pojedinci koji su strasno pratili svoje snove.
Ovi ljudi i njihovi modeli su bili pokretači njemačkog ekonomskog čuda.
“Vođeni željom da dođu na posao u savršeno bijelim košuljama i čistim hlačama, ljudi su malim automobilima potisnuli motocikle i podstakli razvoj automobilske industrije”, objašnjava Voit.
Ali, kada je počela prodaja većih automobila, industrija mikroautomobila je zamrla.
U muzeju se vidi prava galerija automobila koji se više ne proizvode. Gogo, mejra, klajnšnitger, gutbord, maiko, lojd ili fuldamobile više ne postoje. Ipak, ideja o mikroautomobilima ovih dana doživljava renesansu.
Na međunarodnom sajmu automobilizma u Frankfurtu prošlog septembra prikazana su vozila koja nastavljaju tradiciju – folksvagen nils, opel RAK i audi urban koncept. Za sada u pitanju su prototipovi, ali po svemu sudeći, mikroautomobili neće zauvijek otići u istoriju. Nezavisne novine