BEOGRAD, Pojeftinjenje brašna za četvrtinu nije uticalo na pad cijena peciva u Srbiji, pa tako danas kifla od 50 grama ima cijenu pola vekne hljeba. Navika da se po doručak skokne do obližnje pekare postaje luksuz i veliki izdatak za porodice, posebno sa dvoje i više djece.
U Uniji privatnih pekara kažu da uprkos tome što je pojeftinilo brašno, pecivo nije mijenjalo cijenu, jer su svi drugi fiksni troškovi u pekarskoj proizvodnji, od energenata, aditiva, namaza, u međuvremenu, značajno narasli.
– Cijene peciva su šarolike i zavise od kvaliteta, ponude, tražnje i samog regiona – kažu u Uniji pekara. – Pojedini pekari se rukovode prema stanju na tržištu, što znači da koriguju cjenovnike samo za peciva koja imaju prođu. A do većeg poskupljenja došlo je u frekventnijim pekarama, u centralnim gradskim zonama, koje imaju izuzetno dobar promet.
Samo za kupovinu dvije kifle i čašu jogurta u unutrašnjosti treba minimum pedesetak dinara, a ovdje od 60 pa naviše. Za kroasane i mliječni napitak, recimo, izdvaja se duplo više, bar 150 dinara. Istu sumu novca treba izdvojiti ako se pazari sendvič, komad pice ili burek. Za doručak, na mjesečnom nivou, treba platiti minimalno oko 1.200 do 3.640 dinara po osobi. Toliko iznosi najskromniji doručak, pa do 13.200 dinara, koliko košta jutarnji obrok sa burekom ili punjenom kiflom. Ili trećina republičkog prosjeka u zaradama.
Navike
Pekare na gotovo svakom koraku ukazuju da pecivo na našem tržištu donosi dobru zaradu. U manjim gradovima i seoskim sredinama, svega 20 odsto prometa u pekari čine peciva. Ali u gradovima i urbanijim sredinama ta srazmjera je obrnuta. Novosti