BEOGRAD – Poslodavci u Srbiji nisu skloni uvođenju fleksibilnog radnog vremena.
Svjetska istraživanja pokazuju da taj model, poznatiji kao “racionalno radno vrijeme”, pozitivno utiče na motivaciju zaposlenih, što na kraju godine kompanijama donosi značajno veći profit.
Taj trend prve su pokrenule skandinavske zemlje, a model su još prije nekoliko decenija preuzele Sjedinjene Američke Države, odakle se ova praksa proširila i na Indiju, Španiju, Njemačku…
Podaci španske “Nacionalne komisije za racionalizaciju radnog vremena” (Comisión Nacional para la Racionalización de los Horarios Espańoles), pokazuju da se produktivnost radnika povećala za 19 procenata u kompanijama koje promovišu fleksibilnost, a istovremeno su dodatno smanjeni fiksni troškovi preduzeća.
Međutim, većina poslodavaca u Srbiji nije sklona uvođenju “part-tajm” rada, a ako bi i razmislili o toj varijanti – očekuju poreske i ekonomske olakašice.
Srpsko zakonodavstvo kaže da je moguća preraspodjela radnog vremena, ali u okviru predviđenih 40 sati rada nedeljno, a u posebnim slučajevima kada je riječ o teškim poslovima, zaposleni može raditi 36 sati u toku radne sedmice.
Fleksibilno radno vrijeme, prema najčešćem tumačenju, podrazumijeva pravo radnika da izabere kada radi u toku jedne nedelje ili radnog dana, mada određena zakonodavstva određuju “core period”, odnosno dan u toku nedelje u kojem radnici moraju raditi, a preostali dio predstavlja “flexi time”, vrijeme u koje zaposleni sami biraju za rad, a kako bi ispunili dnevnu, nedeljnu ili mjesečnu satnicu.
U Njemačkoj, na primer, sve više preduzeća nudi mogućnost fleksibilnog radnog vremena, a prema podacima saveznog Ministarstva privrede Njemačke, četiri od pet preduzeća nude modele za fleksibilno radno vrijeme.
Time se, kako se ocenjuje, zaposlenima nudi mogućnost da, u skladu sa zahtevima firme usklade i svoje porodične obaveze i radno vreme. Kompanije tako dobijaju zadovoljnije radnike, koji se zatim više angažuju na poslu što na kraju utiče na profit preduzeća.
Svetski giganti poput Boša, BASF-a ili Folksvagena godinama privlače stručnu radnu snagu upravo tako što nude posebne pogodnosti koje se tiču radnog vremena.
Ova praksa, prema nekim istraživanjima, ima i svoju negativnu stranu, prije svega za zaposlene, jer im, na neki način, briše granice između privatnog i poslovnog života, zato što su tokom cijelog dana zapravo usmjereni na posao, a samo pauzu koriste za vrijeme sa porodicom, što sociolozi i psiholozi ocjenjuju kao negativnu pojavu.
Nekadašnja ideja o “tri osmice”, osam sati rada, osam odmora i osam sati spavanja, odavno je izgleda napuštena u savremenoj ekonomiji, a društva koja nisu u potpunosti prihvatila “zapadni koncept rada” teško se prilagođavaju ideji “part-tajma”.
U našem regionu, fleksibilno radno vrijeme i rad na daljinu i dalje su predmet rasprava.
Kada je riječ o radu zaposlenih od kuće, poslodavci često kao argument protiv takve prakse ističu da neće biti u mogućnosti da nadgledaju radnike, odnosno, da radniku obezbijede sigurnost i zaštitu na onom mjestu na kojem obavljaju rad, a iz straha da bi mogli biti tuženi ukoliko dođe do povrede na radnom mjestu, odnosno – kod kuće.
Činjenica je da je razvoju fleksibilnog radnog vremena i rada na daljinu u obliku kakav danas postoji u svijetu, doprinio razvoj tehnologija, ali i viši nivo radnih prava u svijet u odnosu na prethodne decenije.
Istraživanja takođe pokazuju da su žene više insistirale na fleksibilnom radnom vremenu i radu na daljinu, ali se taj trend u svijetu počeo mijenjati, pa je sada sve više muškaraca koji imaju potrebu za ovim oblicima rada.
U Velikoj Britaniji, na primjer, svaki radnik ima pravo da svom poslodavcu predloži izmjenu ugovora u radu u smislu da zahtijeva fleksibilno radno vrijeme, a konkretne oblike rada potrebno je u mnogim državama uskladiti sa potrebama prava radnika na privatnost i porodični život, kao i zakonima koji definišu zaštitu ličnih i kompanijskih podataka, bezbjednošću na radu, porodičnim zakonima…
konferencije.rs
