VAŠINGTON, Bivši kineski lider Deng Xiaoping izjavio je 1982. da “Srednji Istok ima svoju naftu, a Kina ima svoje elemente rijetkih zemalja.” Kineske kompanije otada pojačavaju eksploataciju svojih ruda rijetkih zemalja, te na njih trenutno otpada oko 95 odsto ukupne svjetske proizvodnje tih elemenata.
Državna kompanija Baotou Group sama posjeduje više od 60 odsto te proizvodnje. Nedavno je uprava te kompanije objavila obustavu proizvodnje s ciljem stabilizacije tržišta i uravnoteženjem nabave s potražnjom. Taj je potez usljedio nakon što su posljednjih mjeseci cijene retkih zemalja pale za oko 20 odsto.
Nedavno je najveći kineski proizvođač elemenata rijetkih zemalja – lantanida – obustavio proizvodnju u pokušaju da podigne cijene za 17 elemenata neophodnih u proizvodnji modernih tehnologija.
Kina je već i ranije manipulirala cijenama elemenata ograničavanjem nabave, kad je 2008. uvela moratorijum sličan sadašnjem. Peking je pokazao da je voljan koristiti svoju tržišnu dominaciju kao pomoć u spoljnjoj politici kad je, u oktobru 2010., obustavio pošiljke Japanu, tokom jednog teritorijalnog spora s Tokijem.
Taj isti mjesec, američko Ministarstvo odbrane raspravljalo je o nacionalno-bezbjednosnim implikacijama kineske kontrole tržišta retkim zemljama zbog toga što ključne tehnologije – među kojima radar i “pametne” bombe! – zahtjevaju te materijale.
Premda Kina trenutno gotovo drži monopol na ove ključne resurse, ta bi se dominacija uskoro mogla naći pred izazovom jer su njenim trgovinskim partnerima dozlogrdile manipulacije nabavnim lancem.
Za razliku od prethodnih slučajeva kad je Peking manipulisao nabavom, ovaj put svijet izgleda sve bolje pripremljen za odmicanje od zavisnosti o kineskim elementima rijetkih zemalja. Neki proizvođači, uključujući “Toyotu” i “General Motors”, već razvijaju procese kojima se na najmanju moguću mjeru smanjuje korištenje rijetkih zemalja u dizajnu vozila, kaže Matthew Fusarelli, lider istraživanja u globalnoj ekonomističkoj firmi AME Group: “Elementi rijetkih zemalja u velikom stepenu mogu biti nadomješteni. Proizvođači elektronike mogu – s vremenom – promjeniti svoje proizvodne procese kako bi koristili manje rijetkih zemalja, ili ih uopšte ne bi koristili.”
Andrew Bloodworth kaže da nije potrebno mnogo novih proizvođača da se promjeni zavisnost o Kini: “Količina koju koristimo, u usporedbi s industrijskim metalima, apsolutno je sićušna. Prošle godine, u svijetu smo iskopali 17 do 18 miliona tona bakra, a rijetkih zemalja samo oko 130 do 140 hiljada tona. Samo par novih rudnika već će potpuno promjeniti sliku.”
Novi su rudnici u planu u Sjedinjenim Državama, Rusiji i Australiji. Drugi rudnici, nekad zatvoreni ili konzervirani zbog nekonkurentnosti kineskim rudnicima, sad se pripremaju za proizvodnju. Jedan od njih je rudnik Molycorp, u mjestu Mountain Pass, u Kaliforniji. On je bio zatvoren 2002., kad je Kina preplavila tržište jeftinim retkim zemljama.
Direktori Molycorpa kažu da su u međuvremenu otkrivena nova nalazišta rijetkih zemalja u tom rudniku, te očekuju da će on do 2014. biti jedan od najvećih svjetskih proizvođača elemenata retkih zemalja.VOA