BEOGRAD – Srbija je poslije demokratskih promjena 2000. godine imala sedam aranžmana sa Medjunarodnim monetarnim fondom (MMF), plus ovaj novi koji tek treba da bude sklopljen, piše Nova ekonomija.
Vlada Srbije dala je juče zeleno svetlo za novi savetodavni aranžman sa MMF-om koji će kao i prethodni biti savjetodavnog karaktera, bez pozajmljivanja novca.
Prethodni aranžman završen je u januaru ove godine, Srbiji je bio odobren u julu 2018. godine, na period od 30 mjeseci.
Odnos Srbije i MMF-a u posljednjih 20 godina prolazio je kroz različite faze: od evidentne politike štapa i šargarepe, preko višegodišnjeg odlaganja da se ispuni dogovoreno, do otvorenih pohvala MMF-a vladinoj politici i “posvećenosti ekonomskim reformama” koje je vodio Aleksandar Vučić, navela je Nova ekonomija.
Posljednji put je MMF zamrznuo kreditini aranžman sa Srbijom u februaru 2012. najavljujući da će se misija MMF-a vratiti na pregovore tek nakon parlamentarnih izbora.
U pozadini odlaganja ove revizije aranžmana iz predostrožnosti vrijednog 1,1 milijardu evra su bile daleko veće garancije za kredite javnim preduzećima i veće zaduživanje države od utvrdjenog okvira sa ovom medjunarodnom institucijom.
To nije bio prvi put da MMF suspenduje pregovore sa Vladom Srbije.
U prethodnom stend-baj aranžmanu sklopljenom u maju 2009. MMF nije odobrio zaključenje druge revizije aranžmana (vlada Mirka Cvetkovića).
Tadašnji šef Misije MMF-a za Srbiju Albert Jeger rekao je da će se druga revizija okončati za vrijeme treće revizije u oktobru 2009. pod uslovom da Vlada Srbije započne neophodne reforme i da smanji javnu potrošnju.
Po broju odlaganja revizija i nepoštovanja dogovorenih reformi ipak prednjači aranžman iz 2002. koji je umesto tri zbog brojnih odlaganja trajao pet godina.
Ovaj aranžman je bio izuzetno važan jer je ocjena MMF-a o uspješnosti pregovora uticala na otpis duga Kluba pariskih povjerilaca u iznosu 700 miliona evra.
Četvrta, peta i šesta revizija aranžmana su nekoliko puta odlagane jer Vlada Srbije (Vlada Vojislava Koštunice) nije sprovodila predvidjene reforme ili je donosila zakone suprotno dogovoru sa MMF-om.
Tipična primjer obmanjivanja MMF-a je bilo usvajanje Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u koji je, nakon amandmana Socijalističke partije Srbije ušla odredba da prosječne penzije u naredne tri godine ne mogu pasti ispod 60 odsto prosečne zarade.
MMF je izričito bio protiv toga u toku pregovora. U toku trajanja tog aranžama MMF je više puta izrazio sumnju u uspješnost aranžamana o čemu svjedoče saopštenja NBS iz 2005. godine, podsjetila je Nova ekonomija.