BEOGRAD, Dok velika kazaljka sata obrne pun krug prosječni radnik u Srbiji zaradi 197 dinara. Taman da kupi 5,2 vekne bijelog običnog hljeba, 3,3 litre mlijeka ili dva kilograma jabuka. Njegov, podjednako prosječni, kolega u Sloveniji za isti trud je „pazario“ pola hljeba više, skoro duplo više mlijeka, ili čak 6,8 kilograma jabuka.
Građane Srbije od punog stomaka dijele sati i sati rada. Prosječna plata od 34.591 dinar, oko 330 evra, najmanja je u regionu. Pretekli su nas Makedonci za osam evra, u Bosni i Hercegovini primaju skoro 80 evra više, a u Crnoj Gori „bježe“ za 136 evra. Prosječan Hrvat zaradi više nego duplu srpsku platu – 733 evra, a Slovencu fali malo pa da ima tri naša prosjeka – 965 evra. Namirnice, s druge strane, mahom prate cjenovnike trgovaca u susjedstvu.
Hrana
Mjereno u mlijeku, rad se najviše isplati Slovencima, sat vrijedi 6,3 litara. Najviše „znoja“ moraju da utroše Makedonci, jer mogu da kupe 2,4 litra mlijeka. U Republici Srpskoj sat vrijedi 2,6 litara, u Federaciji 3,2 litra, u Crnoj Gori – tri litre. U Hrvatskoj „ura“ na poslu znači 5,1 litar u frižideru.
Razlike su drastične i kada satnicu pretvorimo u svježa jaja. Najmanju kajganu može da spremi zaposleni u Federaciji Bosne i Hercegovine – od 18 jaja. Tek malo više kupio bi radnik u Makedoniji – 18,3, slijedi Crna Gora – 19,2, Srbija – 19,7 i Republika Srpska – 24. U Hrvatskoj bi u tiganj, od novca zarađenog tokom jednog sata, stiglo čak 30, a u Sloveniji – 34,3 jajeta.
Meso već vrjednujemo sličnim aršinima. Da bismo se omrsili od kilograma svinjetine, treba prilično ujednačeno da zapnemo. Izuzetak su Slovenci, koje od kilograma u rerni dijeli samo sat rada. Među ostalima je „mrtva trka“. U Crnoj Gori valja raditi 1,66 sati, u Srbiji i Hrvatskoj – 2,1 sat, BiH 2,2 sata, koliko i u Makedoniji, a u Republici Srpskoj 2,7 sati. Kod teletine se već razilazimo. Reklo bi se da je najvrjednija u Srbiji, za kilogram valja rintati skoro puna četiri sata. Slovenci i do nje najlakše dolaze – 1,6 sati.
Kada bi bogatstvo mjerili u paradajzu Slovenci bi, opet, bili najbogatiji. Dok na poslu istekne 60 minuta, oni u košarici imaju već pet kilograma. Nije loše ni Hrvatima, oni u tom periodu zarade tri kilograma rajčice, a Makedonci dva. Crnogorce od ta dva kilograma dijeli svega 100 grama, nas 300, a Makedonce pola kilograma.
Tehnika
Srbi gube trku i kada na red stigne tehnika. Nas od jednog solidnog kombinovanog frižidera dijeli 188 sati rada, dan i po preko punog mjeseca. Slovenci i tu mogu da likuju. Put do novog hladnjaka za njih je skoro tri puta kraći – 68 sati. I Makedonci za njega rade 20 sati manje od nas, u Republici Srpskoj 36 sati manje, u Hrvatskoj 48 sati, a u Crnoj Gori 51 sat manje.
Dok mjerkamo nove šporete, sa visine možemo da pogledamo samo ka Makedoniji. Oni za taj aparat treba da rade u prosjeku 193 sata, 64 više od nas. Zato nas ostali „šiju“. U Republici Srpskoj valja u firmi biti 104,5 sati, u Crnoj Gori 70,3 sata, Hrvatskoj 68,6, a u Sloveniji 67,2 sata.
Građani Republike Srpske za „elitov“ televizor od 55 centimetara treba da rade 42 sata. U ostalim zemljama smo poredili malo „jače“ marke i modele, pa je rad za njih duži, a u Srbiji najduži. „Filipsov“ lcd od 32 inča u Srbiji košta oko 55.000 dinara, što je čak 279 sati ili mjesec i po posla. Sličan aparat u Makedoniji vrijedi skoro 160 sati rada, u Hrvatskoj 133 sata, Crnoj Gori 123 sata, a u Sloveniji – 91 sat.
Prognoze
– Po visini primanja sada se nalazimo na dnu u odnosu na okruženje – kaže Petar Bogosavljević iz Udruženja potrošača Beograda. – To je gorka pilula. Ranije su neki tvrdili suprotno, ali podaci pokazuju da su i mnoge cijene u Srbiji veće nego u susjednim zemljama. I po tom osnovu se smanjuje kupovna moć naših građana. Pad zarada, kada se veže za čvrstu valutu, je veći od 20 odsto za godinu dana. To je drastično. Oni koji žive samo od plata, moraju da se odreknu i onoga čega zbog svog zdravlja ne bi smijeli da se odreknu. Nedostaje stručna analiza položaja određenih potrošača u našoj zemlji. Kako živi neko ko ima 8.000 ili 12.000 dinara mjesečno. Ne treba očekivati veći rast cijena u septembru, jer je obim prometa sve manji. To svaki dan vide i trgovci i potrošači. Povećanje cijena bi im ugrozilo proizvodnju.
Koliko god iz potrošačkog ugla situacija djelovala bezizlazna, ekonomisti su optimisti. Nama je sada teško, ali imamo šansu da najviše napredujemo. Doduše, startne pozicije nam se razlikuju, a tako je čini se uvijek i bilo.
– Srpski standard jeste na niskim granama u odnosu na većinu zemalja regiona, ali MMF nama daje najbolje prognoze kada je u pitanju rast bruto domaćeg proizvoda – objašnjava ekonomista Miroslav Zdravković, urednik sajta „Ekonomija“. – Mi trenutno imamo 61 odsto hrvatskog BDP-a, ali to je značajan napredak u odnosu na 2000. godinu kada je to bilo 51,8 odsto, a do 2015. godine trebalo bi da stignemo na 66 odsto. Treba imati u vidu da je standard građana Srbije prije raspada SFRJ bio za 20 odsto niži nego u Hrvatskoj.
Naša zemlja je, pored Bosne i Hercegovine, najteže pogođena raspadom zemlje, prije svega zbog sankcija i međunarodne izolacije, ukazuje Zdravković. Trebaće nam još mnogo vremena da dostignemo standard koji smo imali krajem osamdesetih, a još više da prestignemo Hrvatsku.
“Milka“
Srbi za sat zarade 1,8 „milki“ od 100 grama. Isto koliko i Makedonci. U Federaciji imaju novca za pune dvije, a u Republici Srpskoj za 2,9 čokolada. U Crnoj Gori za 2,7 i Hrvatskoj tri. Slovencu poslije napornog rada preti i šećerni udar, jer od zarađenog novca može da kupi čak 600 grama „milke“.
Kaskaju i pivopije
Ako bi rad da pretoče u alkohol, Slovenci su i tu na najvećem dobitku. Ispili bi 5,5 limenki piva. Samo jednu manje zaradi Crnogorac. Bosanci i Hrvati su podjednaki – 3,6 limenki. U Republici Srpskoj popije se 3,5 limenki, u Srbiji 3,1, a u Makedoniji – tri za sat rada. Novosti