BEOGRAD, Kupuje samo ono što je neophodno za opstanak.
Najčešće samo hljeb i mlijeko. Ponekad i nekoliko stotina grama mesa. Najjeftinijeg. Tako pazari zaposleni u Srbiji koji kući donose „minimalac”.
Sa 20.010 dinara, koliko je „teška” minimalna mjesečna plata, tročlana porodica može da preživi deset dana. Kada ovu sumu „razvuku” na čitav mjesec, domaćinstvima je dnevno na raspolaganju svega oko 650 dinara. A, samo kupovina najosnovnijih namirnica daleko prevazilazi dnevni budžet onih sa najmanjim primanjima. Zato ne čudi podatak da građani Srbije za struju, telefon, grijanje i ostale komunalije duguju milione.
Grube računice pokazuju da je za iole pristojan život četvoročlane porodice potrebno više od 1.200 evra mjesečno. Ove troškove ne bi moglo da pokrije čak ni šest minimalnih zarada od 20.010 dinara.
Prema podacima Nacionalne organizacije potrošača Srbije (NOPS), prosječnoj srpskoj tročlanoj porodici dnevno je neophodno između 2.000 i 2.500 dinara kako bi podmirila potrebe ishrane i platila račune. O takvom minimumu, skoro 400.000 radnika koji žive na „minimalcu” može samo da sanja, sve i da Socio-ekonomski savjet usvoji prijedlog sindikata i podigne minimalnu cijenu rada u Srbiji za nekoliko hiljada dinara.
– Zvanična statistika kaže da je za samo dvije godine prosječan račun u prodavnici prepolovljen – kaže Goran Papović, predsjednika NOPS. – Sa nepunih 600, pao je na oko 300 dinara. Umjesto jednom nedjeljno, građani u velike kupovine kreću jednom mjesečno. U lokalnim prodavnicama, na komšijsko povjerenje, otvara se kupovina „na crtu”. O obnovi odjeće i obuće, radnici sa minimalnom platom ni ne razmišljaju. Potrošnju struje, grijanja, telefoniranja svode na minimum, ali uprkos štednji, oni nisu u situaciji da na vrijeme izmiruju komunalne obaveze, pa im se dugovi za režije gomilaju.
Zvanična minimalna potrošačka korpa u julu je vrijedila 34.267 dinara, što znači da je za zadovoljenje osnovnih životnih potreba jednog domaćinstva neophodna najmanje jedna i po minimalna plata. Sa 20.000 dinara, bez plaćanja troškova stanovanja i računa, radnicima sa najmanjim primanjima ostane svega oko 650 dinara dnevno.
Ekonomista dr Vladana Hamović kaže da se, kako bi preživjeli, ljudi odriču bukvalno svega.
– Ne samo da biraju povoljnije namirnice, već i smanjuju obroke – priča Hamović. – Jedu najjeftiniju hranu, često nauštrb sopstvenog zdravlja. Ako išta pretekne, kako ne bi išli pocijepani, odjeću i obuću kupuju kod Kineza, a račune plaćaju tek toliko da ne bi ostali bez struje, telefona, interneta. Ljetne i zimske destinacije vide jedino na razglednicama. O izdvajanjima za obrazovanje, zdravstvene potrebe i kulturu da ne govorimo.
Čak ni statistika, koja često crta mnogo ljepšu sliku o standardu građana od realnog života, nema mnogo ružičastije brojke. Privredna komora Srbije izračunala je da su Srbi sve siromašniji. Ove godine je potrošeno 2,4 odsto hljeba i peciva, 4,7 odsto mlijeka i 4,5 odsto šećera manje nego lani. Smanjena je i potrošnja voća i povrća. Za razliku od građana Srbije, građani EU na hranu troše samo između 15 i 20 odsto raspoloživih sredstava.
Statistika 1
Prema najnovijim podacima, prosječna porodica u Srbiji za kupovinu namirnica izdvaja oko 43 odsto ukupnih mjesečnih primanja. Za stan, vodu, struju, gas i ostale energente treba još oko 16 odsto od ukupnih primanja domaćinstva. Telefoniranje, internet i kablovska oduzmu još oko pet odsto prihoda, a prevoz čak osam odsto zarađenog.
Statistika 2
Prosječna tročlana porodica u Srbiji, prema zvaničnoj statistici – gledano kroz „potrošačku korpu”, mjesečno potroši tri kilograma sira, ili 100 grama dnevno. Svaki član porodice iz te korpe ne može da računa ni na čašu jogurta dnevno, jer „smije” da popije samo 0,7 decilitara. U potrošačku korpu stane mjesečno kilogram čajne kobasice, što znači 11 grama po članu dnevno. Porodici mjesečno pripada najviše 200 grama čokolade, ili 66 grama po članu domaćinstva. Dnevno svaki član „statističke porodice” iz prosječne potrošačke korpe može da pojede 0,7 jaja. Novosti