BEOGRAD, Ministar odbrane Dragan Šutanovac kaže da očekuje u ovoj godini ne samo još ugovora u oblasti obrane, već i velike infrastrukturne projekte.
Kao jedan od takvih ciljeva, Šutanovac navodi izgradnju vojne bolnice u Libiji.
Nakon što je ugledni britanski list Ekonomist pohvalio srpsku vojnu industriju u smislu da se vraća na svjetsku scenu na velika vrata, ministar odbrane Dragan Šutanovac dodaje da je i ova godina veoma važna za tu industriju. Šutanovac, naime, tvrdi da će biti sklopljeno još velikih ugovora.
“Ova godina je za sistem odbrane izuzetno važna jer planiramo da omogućimo da naša odbrambena industrija napravi još ugovora, ali želja nam je da podignemo i našu građevinsku industriju i da krenemo da radimo velike infrastrukturne projekte kao što je vojna bolnica u Libiji. Drago mi je da je Ekonomist prepoznao kapacitete koje ima Srbija“, kaže Šutanovac.
U toku su pregovori za remont i modernizaciju tenka T84, a Šutanovac očekuje da će ova ponuda Srbije biti prihvaćena. „Time bi Srbija bila sistem integrator odbrambenih industrija Istoka i Zapada“, poručuje ministar vojni.
Šutanovac kaže da je važno što je Srbija u proteklim godinama pored tradicionalnog izvoza municije uspjela da se na tržište vrati i sa složenijom opremom i letjelicama. Sada se proizvodi školski avion, nova haubica po Nato standardu.
“I pored toga što je odbrambena industrija još uvijek u teškoćama, Srbija je uspjela da se vrati na svjetsku mapu proizvođača naoružanja i vojne opreme i da u roku od tri godine ugovori više od 1,2 milijarde dolara posla. Sada je taj uspjeh uočen i u svijetu”, kaže Šutanovac.
Od vojne industrije u Srbiji direktno ili indirektno živi oko deset hiljada ljudi. “Vojna industrija je noseća ekonomija u nekoliko gradova, te je opravdanost te industrije više nego jasna. Bitno je napomenuti i da Srbija trguje isključivo s državnim organima, vojskama i policijom koje u svojim zemljama suzbijaju terorizam, kriminal”, ističe Šutanovac.
Vojni analitičar Aleksandar Radić podsjeća da je bio pesimista kada su potpisivani ugovori sa Irakom, ali i navodi da je najslabija karika u cijelom sistemu ljudski faktor.
“Previše godina je proteklo tokom Miloševićevog režima i tokom konfuznog pokušaja da se uspostavi demokratski život u Srbiji. Mnogi koji su kvalifikovani su otišli u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima u privatne firme ili inostranstvo. I u takvoj situaciji suočavamo se sa cijenom nemarnosti u skorijoj prošlosti. Najveći problem će biti to kako edukovati radnu snagu, kako pribavljati nove mlade stručnjake da rade u vojnoj industriji“, kaže Radić.
Radić smatra i da ocjena Ekonomista da bi Hrvatska i Srbija mogle zajednički zarađivati od proizvodnje naoružanja ima nekih prepreka prije ostvarenja.
“Sada se otvara pitanje kada Srbija dobija nove poslove, da li je spremna da podjeli to sa partnerima iz bivših jugoslovenskih republika. Mislim da se tu već pokazala spremnost na saradnju između Srbije i Hrvatske i prije svega bosanskohercegovačke industrije, kad je riječ o proizvodnji municije, i eventualno organizacije“, kaže Radić. B92, Blic