LONDON, Ne može se isključiti mogućnost da Grčka, koja se trenutno suočava sa ozbiljnom ekonomskom krizom, na kraju ipak objavi da nije u stanju da vrati dug, procjenjuje britanski časopis “Ekonomist”.
Slučaj Grčke budi sećanja na ono što se dogodilo sa Argentinom 2001. Ta južnoamerička zemlja je poslije višemječnog haosa u koji je zapao njen bankarski sektor u decembru te godine objavila da nije u stanju da vrati dug od 81,8 milijardi dolara.
To je dovelo do napuštanja deviznog kursa i drastičnog pada vrijednosti pezosa. Bruto domaći proizvod (BDP) Argentine je te godine opao za 10,9 odsto, a zemlja je isključena sa tržišta kapitala.
Slučaj Argentine izaziva zabrinutost u Grčkoj. Iako je ta balkanska zemlja 29. marta uspjela da prikupi 6,7 milijardi dolara od prodaje državnih obveznica, postoji potreba za mnogo većim finansijskim sredstvima.
Deficit u državnom budžetu za 2009. od 12,7 odsto BDP i odnos između duga i BDP zemlje od 113,4 odsto znatno su ozbiljniji u odnosu na pokazatelje koje su imale države koje su proglasile obustavu otplate duga u periodu između 1998. i 2001. godine, ističe britanski časopis i, pozivajući se na analize stručnjaka, procjenjuje koliko je realna mogućnost da Grčka na kraju ipak objavi da nije u stanju da vrati dug i koliko bi to moglo da bude bolno za zemlju.
Obustava otplate duga bi u teoriji trebalo da skupo košta zemlju, što treba da bude glavni podsticaj za zadužene države da ispune svoje obaveze. Postoji, međutim, mnogo slučajeva u kojima su državne vlasti zaključile da prednosti takvog poteza premašuju negativne efekte.
Jedna studija MMF-a pokazuje da su samo u periodu između 1981. i 1990. godine 74 države odustale od otplate duga.
Činjenice govore da je kazna za takav potez često blaža od one koja je zadesila Argentinu. Njeno isključivanje sa tržišta kapitala nije tipičan primjer. Države koje su proglasile obustavu otplate duga su, bar posljednjih godina, bile u mogućnosti da se ponovo vrate na tržišta kapitala poslije restrukturiranja duga.
Obustava otplate duga ipak ima efekta. Pomenuta studija MMF-a pokazuje da taj potez nosi sa sobom smanjenje kreditnog rejtinga za gotovo dva nivoa u prosjeku, kao i značajno povećanje dodatnih troškova vezanih za nevraćena dugovanja.
Čini se, međutim, da tržišta imaju kratko pamćenje i da su za njih važni samo posljednji slučajevi obustave otplate državnog duga. Istraživanje MMF-a je pokazalo da su na kreditne rejtinge u periodu između 1999. i 2002. godine uticali samo slučajevi obustave otplate duga do kojih je došlo nakon 1995. godine procjena širih ekonomskih posljedica obustave otplate državnog duga dovodi do sličnog zaključka.
Studija MMF-a pokazuje da država koja je povukla takav potez ima u prosjeku za 1,2 odsto manji ekonomski rast na godišnjem nivou u periodu restrukturiranja duga u poređenju sa sličnim zemljama koje nisu proglasile obustavu otplate dugovanja, i to samo u prvoj godini.
Ipak, procjena situacije od trenutka obustave otplate duga umanjuje prave posljedice štete, budući da se države na takav potez odlučuju u vremenu recesije, dakle u trenutku kada je BDP zemlje već smanjen.
Obustava otplate državnog duga ne utiče negativno samo na državu koja nije u stanju da izvrši obaveze već i na značajno smanjenje obima stranih kredita za privatne firme u dotičnoj zemlji, dok ponekad bivaju pogođene čak i druge zemlje.
Tako su, na primjer, poslije dužničke krize iz osamdesetih godina zemlje u razvoju u cjelini (uključujući tu i one koje nisu proglasile obustavu otplate duga) ostale bez kredita.
To znači da bi i druge bogate zemlje koje imaju problema sa javnim finansijama mogle da se nađu na mukama ako Grčka objavi da nije u stanju da vrati dugove.
Primjer Argentine pokazuje da se iza prosjeka kriju velike varijacije, što znači da Grčka ne može da bude previše mirna pošto se iz više razloga može očekivati da se ona u slučaju obustave otplate duga nađe u goroj situaciji nego što je to obično slučaj.
Odlučivši se za takav potez, Grčka bi postala prva bogata zemlja koja je to učinila od vremena Drugog svjetskog rata, što bi moglo da ima daleko veće posljedice nego da je u pitanju neka od zemalja u razvoju.
Pri tom bi se to dogodilo u uslovima kada je svjetska ekonomija još slaba, kada nema dovoljno kredita na raspolaganju i kada se druge države u velikoj mjeri zadužuju, zbog čega reakcija tržišta možda ne bi bila tako pozitivna kao u slučaju nekih drugih zemalja koje su proglasile obustavu otplate duga u novije vrijeme.
Grčka, uz to, ne može da pribjegne devalvaciji, što znači da bi bila prinuđena na veliko smanjenje otplate glavnice i da bi morala da se suoči sa natprosječnim povećanjem troškova zaduživanja.