BANJALUKA, Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU naša zemlja izgubiće mehanizme zaštite domaće proizvodnje, ali nove trgovinske odnose ne treba posmatrati kao prijetnju, već kao šansu budući da se otvaramo za veliko tržište.
Ovo je u intervjuu za “Nezavisne” istakao Borko Đurić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.
Napominjući da tekst sporazuma još nije imao priliku pogledati, ali da je s njegovom suštinom upoznat kroz pripremne aktivnosti, Đurić je istakao da ćemo se primjenom sporazuma suočiti s rigoroznijom konkurencijom, ali da nemamo drugog izbora nego prihvatiti tržišnu utakmicu.
Kako u uslovima otvaranja prema tržištu EU možemo zaštititi domaću proizvodnju?
U određenim segmentima doći će do smanjenja, a negdje i do ukidanja carinskih stopa, što je do sada bio svojevrsni mehanizam zaštite domaćeg proizvoda. Ali, sada moramo tražiti druge instrumente kojima ćemo zaštititi domaći proizvod. To su prije svega stroža kontrola kvaliteta uvoznih proizvoda i stvaranje načina za podsticanje izvoza i domaće proizvodnje.
Ne možemo se zalagati za približavanje evropskoj zajednici, a istovremeno kukati zašto se ukidaju carine i naše tržište otvara. Moramo računati s tim da je stupanjem na snagu CEFTA došlo do značajne liberalizacije i da su u BiH već prisutni mnogi proizvođači koji potiskuju domaći proizvod. I drugi su se s tim suočavali, ali su našli svoje mjesto u proširenom tržištu.
Može li naša privreda preboljeti svoje boljke i biti konkurentna na takvom tržištu?
Za mene je veći problem što paralelno s otvaranjem tržišta ne ide liberalizacija viznog režima kako bi se našim privrednicima otvorila mogućnost jednostavnijeg i lakšeg pristupa takvom tržištu. Jer, s jedne strane imamo ukidanje carina, koje ima negativan odraz na proizvođače, a sa druge strane vrlo teško možemo koristiti prednosti proširenja tržišta zato što nam je ono teško dostupno zbog smanjene mogućnosti dobijanja viza posljednju godinu. I oni subjekti koji su ranije dobijali vize na godinu zahvaljujući dugogodišnjoj saradnji s nekim tržištem, sada ih dobijaju na šest ili tri mjeseca, a neki ih uopšte ne mogu dobiti. Da ne pominjem da je kroz ovjere pozivnih pisama u posljednje vrijeme kompletna procedura još više iskomplikovana.
Novi trgovinski odnosi s EU donijeće promjene u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Hoće li doći do povećanja vanjskotrgovinskog deficita ili se možemo nadati poboljšanju?
Ako budemo dovoljno organizovani da težište stavljamo na stvaranje vrijednosti iz koje bi proisteklo bolje zadovoljenje domaćeg tržišta, koristeći prednosti ipak značajno jeftinije radne snage na domaćem tržištu, naš proizvod bi uz određene podsticaje države bio konkurentan i moralo bi doći do poboljšanja u spoljnotrgovinskom poslovanju. Ako ne odmah, onda sigurno u bliskoj budućnosti. Naravno, preduslov je i skora potpuna liberalizacija viznog režima.
Ima li država kapaciteta da podrži domaću proizvodnju?
Kapaciteti su ograničeni. Međutim, i u tako skromnim mogućnostima vjerujem da nedostaje volje da se naprave iskoraci. Moramo imati u vidu činjenicu da se princip valutnog odbora dugo godina održava na štetu izvoznika. Mislim da vezivanje marke za euro ne trebamo napustiti, jer bi nastao haos iz kojeg ne znam kako bismo izašli. Ali, sa druge strane trebalo bi uvažiti izvoznike i baš iz tih razloga obezbijediti im podsticajna sredstva kako bi mogli konkurisati sa svojim proizvodima na tržištu. Tome pribjegavaju i najrazvijenije evropske zemlje.