BANJALUKA – Cijene mesa u Bosni i Hercegovini su prošle godine za 33,5 odsto bile niže u odnosu na prosjek Evropske unije i među najnižima su u Evropi, pokazuju posljednji podaci koje je objavila Statistička kancelarija Evropske unije (EUROSTAT).
Meso je do deset odsto u odnosu na cijene u BiH jeftinije u susjednoj Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji, kao i u Poljskoj, čije je meso najjeftinije u Evropi, a cijene su niže 47 odsto od prosjeka EU.
Najskuplje meso u cijeloj Evropi ubjedljivo je u Švajcarskoj, gdje je za čak 157 odsto iznad prosjeka. Sljedeće najskuplje, ali daleko ispod nje su Island (58,3 odsto iznad prosjeka), Norveška (57,8), Danska (39,2) i Austrija, gdje je meso u odnosu na ostatak Starog kontinenta skuplje za 37,2 odsto.
Najviše cijene mesa u zemljama EU ima Danska, i to za skoro 40 procenata iznad prosjeka bloka, a najniže već spomenuta Poljska. Susjedna Hrvatska svrstala se u red onih zemalja u kojima je meso jeftinije u odnosu na prosjek i to za 22 odsto.
Prethodno istraživanje koje je sprovela kompanija “Caterwings” potvrdilo je da Švajcarska ima najviše cijene mesa na cijelom svijetu, pri čemu je kilogram junetine u toj zemlji plaćan 49,68 dolara, što je za skoro 150 odsto iznad svjetskog prosjeka.
Sa druge strane, nekvalifikovani radnik u Švajcarskoj mora da radi samo 3,1 sat da bi mogao da kupi kilogram mesa, dok je, primjera radi, u Indoneziji potrebno 23,6 sati za kilogram junetine, koji u toj zemlji košta 9,01 dolar.
Sličnu računicu izveli smo i za BiH, u kojoj je prosječna plata za prošli mjesec iznosila 851 konvertibilnu marku, pod pretpostavkom da je bilo 25 radnih dana.
U konačnom zbiru, našem radniku je bilo potrebno oko tri sata da zaradi kilogram junećeg mesa, što je slično kao i u najskupljoj zemlji na svijetu. Koliko je mala kupovna moć u BiH, najbolje pokazuje primjer Poljske, u kojoj je meso najjeftinije u cijeloj Evropi, a prosječna plata iznosi 1.460 maraka.
U udruženju za zaštitu potrošača “Don” iz Prijedora kažu da, bez obzira na činjenicu da je meso među najjeftinijim u Evropi, treba imati u vidu i to da je i standard građana među najnižim na starom kontinentu.
“Meso, i pored toga što je najjeftinije, kod naših sugrađana nije svakodnevno na trpezi, a kod pojedinih korisnika u stanju socijalne potrebe je možda na listi snova. Potrebno je odvojiti dobar dio primanja kako bi se ono moglo svakodnevno konzumirati”, kazao je Zoran Petoš, iz ovog udruženja.
Ipak, smatra kako građani po aktuelnim cijenama mogu dobiti kvalitet.
“Međutim, prije toga se moraju dobro raspitati o rokovima trajanja i porijeklu, gledati njegovu boju i čitati deklaracije, jer odranije postoje priče o mesu sumnjivog kvaliteta kod nas. Zbog svega preporučujemo građanima da kupuju meso od domaćih proizvođača, bez obzira na to ako je ono nekada za koju marku skuplje”, zaključio je Petoš. Nezavisne novine
