BERLIN – U subotu će Njemačka ugasiti posljednja tri aktivna nuklearna reaktora i okončati raspravu koja je trajala decenijama.
Njihova mnistarka životne sredine Štefi Lemke (Zeleni) je u Berlinu krajem marta okončala raspravu koja je zemlju godinama držala u neizvjesnosti.
“Kada se sve sabere, rizici nuklearne energije se ne mogu kontrolisati i stoga okončanje korišćenja nuklearne energije čini našu zemlju sigurnijom, a time se izbjegava i dalje stvaranje nuklearnog otpada”, rekla je Lemke.
Prije toga, Njemačku je tresla burna rasprava o nuklearnoj energiji. Vladajuća koalicija SPD-a, Zelenih i FDP-a zapravo se u koalicionom sporazumu složila da će se pridržavati postepenog ukidanja nuklearne energije, o kojem je već odlučeno 2011. Posljednje nuklearne elektrane trebalo je da budu zatvorene do kraja 2022. godine.
Ali rat Rusije protiv Ukrajine sve je promijenio. Prekinute su ruske isporuke gasa Nemačkoj i strahovalo se od energetske krize.
Savezni kancelar Olaf Šolc je na kraju odlučio da će produžiti rad preostalih elektrana do sredine aprila 2023.
Teško da je ijedna rasprava decenijama toliko dijelila ljude kao ona o nuklearnoj energiji, posebno u zapadnoj Njemačkoj.
Nuklearna elektrana u gradu Kalu u Bavarskoj bila je prva njemačka nuklearna elektrana koja je isporučila struju u javnu mrežu 17. juna 1961.
Tri elektrane koje još uvijek rade konačno će prekinuti napajanje 15. aprila. Između ta dva datuma prošlo je 22.596 dana i za to su se vrijeme vodile mnoge žestoke rasprave.
U jednom trenutku je 19 njemačkih nuklearki isporučivalo trećinu električne energije u zemlji, posljednji put prije dvadesetak godina.
U Zapadnoj Njemačkoj je tokom sedamdesetih i osamdesetih protivljenje nuklearnoj energiji izvelo stotine hiljada – uglavnom mladih – ljudi na ulice.
Činilo se da je katastrofa reaktora u Černobilju u tadašnjem Sovjetskom Savezu 1986. godine potvrdila sve njihove bojazni, no kako demohrišćani i liberali, tako i socijaldemokrate, i dalje su se čvrsto zalagali za korišćenje nuklearne energije.
Neke druge evropske zemlje su u tome bile brže. Pionir je bila Švedska koja je nedugo nakon Černobilja odlučila da zatvori svoje nuklearke.
A i Italija je tada takođe odlučila da zatvori poslednje dvije nuklearne elektrane. U Italiji je ta odluka na snazi do danas, dok je u Švedskoj izlazak iz nuklearne energije poništen 1996. godine.
Šest nuklearnih elektrana u Švedskoj danas proizvodi oko 30 posto potrebne električne energije.
Druge evropske zemlje, poput Holandije i Poljske, planiraju izgradnju novih reaktora, dok Belgija odlaže planirani izlazak.
Francuska je sa 57 reaktora uvek bila vodeća nuklearna država, a to namjerava i da ostane.
Od 27 zemalja EU, 13 želi da koristi nuklearnu energiju u narednim godinama ili čak da proširi kapacitete. Međutim, mnogi stručnjaci sumnjaju da će se to dogoditi.
Prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), u svijetu trenutno rade 422 nuklearna reaktora, čija je prosječna starost oko 31 godinu.
Aktuelni izvještaj IAEA-e kaže da se ne može govoriti o renesansi nuklearne energije.
Japan planira da se vrati značajnom korišćenju nuklearne energije, uprkos zemljotresu i cunamiju 2011, koji je izazvao eksploziju nekoliko nuklearnih reaktora jednog za drugim u Fukušimi.
Tada su bile zatvorene sve nuklearne elektrane, ali malo-pomalo, neki reaktori su ponovno uključeni.
Sada je japanska vlada odlučila i želi da gradi nove reaktore i ostavi postojeće da rade do 70 godina starosti.
Najveće planove, međutim, imaju Kina, Rusija i Indija. Tako, na primer, Kina, u kojoj praktično nema civilnog društva koje se bori protiv novih projekata, planira da izgradi još 47 nuklearki.
Ta zemlja već proizvodi više nuklearne energije od Francuske. B92