BERLIN, Udruženja zvone za uzbunu: ako se nešto ne preduzme, u Njemačkoj uskoro neće biti moguće sve putnike i svu robu prevesti od tačke A do točke B. 
Udruženja njemačkih prevoznika (VDV) posebno ukazuju na raskorak u sve gušćoj mreži javnog prevoza i sve većem broju vozača koji odlaze u penziju ili se nalaze pred penzijom.
Situacija je posebno kritična sa mašinovođama, piše Dojče vele.
„Niko više ne želi da vozi lokomotive“, žali se sindikat mašinovođa GDL. Dječački snovi o upravljanju lokomotivom očito ispare nakon puberteta.
Trenutno širem zemlje nedostaje od 800 do 1.000 mašinovođa. Niko očito nije spreman na samoću i rad u smjenama.
I gradovi poput Berlina očajnički traže nekoga ko bi prevozio građane. Prosječna starost berlinskih vozača podzemnih i nadzemnih željeznica je 50 godina.
„Nama trebaju mladi“, vapi jedan predstavnik minhenskog gradskog preduzeća. Otkako je u Njemačkoj prije nekoliko godina ukinut monopol željeznice u međugradskom saobraćaju, pojavio se i akutni manjak vozača autobusa na dužim relacijama, Njemačko udruženje autobuskih prevoznika govori o trenutnom manjku od 2.000 vozača.
U sljedećim godinama bi taj broj mogao da poraste na čak 10.000. Udruženja su pokrenula agresivnu kampanju među mladima pod sloganom: „Pokreni nešto – budi vozač autobusa“.
Niko neće za upravljač Slična je situacija i sa rastućim sektorom drumskog teretnog prevoza.
Doduše, trenutno se za taj posao obučava oko 7.000 mladih, ali oni presporo ulaze na tržište rada da bi se pokrio manjak.
Ne postoje tačni podaci koliko širom Njemačke trenutno nedostaje vozača teretnih vozila, ali samo na području Duisburga (gdje se nalazi najveća riječna luka u Evropi i gdje je sjedište mnogih špediterskih kompanija) nedostaje 3.000 vozača.
Kako kaže predstavnik Udruženja profesionalnih vozača Wolfgang Westermann, mnogi špediteri su prisiljeni da svoje vozače zadržavaju i nakon odlaska u penziju.
Drugi pak pojačano traže za vozačima širom Evropske unije.
Jedini sektor u kom u Njemačkoj ne vapi za vozačima, odnosno pilotima, je vazdušni. „Tržište je zasićeno“, poručuje udruženje pilota Cockpit. Manjak pilota je primjetan u Aziji i SAD-u, ali tamo su i radni uslovi dosta slabiji nego u Evropi pa tako većina uloženo vrijeme i novac (najmanje 200.000 evra za pilotsko školovanje) pokušava da nadoknadi boljim radnim ugovorima kod evropskih kompanija. Nezavisne novine