BERLIN – U Njemačkoj su stroge mjere zbog korone produžene do kraja januara. S obzirom da se i dalje bilježi veliki broj novih slučajeva, ni to možda neće biti dovoljno. A već dugo traje debata o dodatnom pooštravanju.
Šta je važnije? Zaštita od zaraze ili preduzetnička sloboda? Koliko lockdowna neka zemlja može sebi da priušti, a da se finansijski ne preoptereti i privredu odvede u toliki minus što bi rezultiralo talasom bankrota i masovnim gubitkom radnih mjesta, pita se DW.
Njemačka politika je za sebe našla odgovore na ta pitanja, na osnovu kojih privreda nema ograničenja tokom lockdowna. Osim što su zatvoreni restorani i veliki dio malih trgovinskih radnji, ograničenja važe u još nekoliko oblasti.
Ministar finansija Olaf Šolc rekao je da se lockdown na taj način može “veoma dugo izdržati”. Ovako kako sada izgleda, borba protiv pandemije finansijski je izdrživa, kaže Šolc. Jer, “fabrike nisu u potpunosti zatvorene”, a obavlja se i kancelarijski posao.
Ali, veliki broj kritičara baš tu vidi problem: još uvek je mnogo ljudi u pokretu, s obzirom da moraju da se prebace od kuće do posla. Ulice su pune, puni su i autobusi, vozovi…
U drugom lockdownu mobilnost se znatno manje smanjila nego u prvom. To je u politici izazvalo uzbunu. Bulevarski list “Bild” tvrdi da je navodno saznao u poslaničkim krugovima da kancelarka razmišlja da produži lockdown na šest do deset nedjelja.
Deset nedjelja? To bi onda bilo do kraja marta, skoro do Uskrsa. Merkel je navodno izjavila da ćemo “do Uskrsa imati desetostruko veću incidencu”, ako Njemačka ne uspije da se zaštiti od britanske mutacije virusa.
I savezni ministar finansija Olaf Šolc ne želi da prognozira kada bi mogao da se okonča lockdown. On je za Rojters izjavio da nema smisla da se o tome spekuliše.
Šta kancelarka misli kada kaže “žestoke mjere”? Takve mjere koje će dovesti do ograničenja u privredi i na taj način značajno smanjiti kontakte? U ovom trenutku je ljudima u velikim žarištima epidemije sa visokom incidencom dozvoljeno kretanje samo u krugu od 15 kilometara od mjesta prebivališta. I to samo ako imaju opravdan razlog da napuste stan ili kuću. Kritičari se žale da ta uredba ne bi imala efekta u velikim gradovima, jer tih 15 kilometara počinju tek na periferiji. Pri tom je put na posao „opravdan razlog kretanja.“
Čini se da se to sviđa mnogim poslodavcima. “Ne možete da zatvorite sve fabrike”, upozorava predsjedavajući udruženja poslodavaca Rajner Dulger. “Važno je ljude zaštiti od pandemije, ali mora se obezbijediti i hljeb i posao”, rekao je Dulger u jednom intervjuu. Međutim, poslodavci, radnici i političari ne tumače uvijek na isti način šta znači “zaštiti ljude od pandemije.”
Prema procenama minhenskog Ifo-instituta, 56 procenata ljudi bi svoj posao moglo da obavlja od kuće. Fondacija Hans Bekler, bliska sindikatima, na osnovu nekoliko reprezentativnih anketa među zaposlenima zaključila je da je u novembru, tokom blagog lockdowna, samo 14 procenata zaposlenih pretežno ili isključivo radilo od kuće. U prvom lockdownu 27, a u junu 16 procenata.
“Neophodno je, gdje god je to moguće, omogućiti ljudima rad od kuće i to odmah”, zahtijevao je savezni ministar rada Hubertus Hajl, koji je u utorak razgovarao sa predsjedavajućima kadrovskih službi najvećih njemačkih kompanija. “Zbog toga savezna vlada i pokrajinski ministri imaju jasna očekivanja da se omogući mobilno obavljanje posla u vidu rada od kuće gdje god je to u poslovnom smislu izvodljivo.”
No, više od apela ministar rada ne može da učini. Savezna vlada još uvek okleva da uvede obavezan rad od kuće, kao što su to učinile Francuska i Belgija još prije više mjeseci. Čak su uvedene i drakonske kazne za kršenje te uredbe. Ako bi Zeleni odlučivali, to bi trebalo da bude isto i u Njemačkoj. “Velike kancelarije su rizične oblasti”, tvitovala je predsjedavajuća poslaničkoj grupi Zelenih u Bundestagu Katrin Gering-Ekart.
“Nesložni poslodavci” bi u nuždi morali da se primoraju zakonom da dopuste zaposlenima rad od kuće.
“Još uvijek nije donesena odluka da se rad od kuće uvede kao obaveza”, izjavila je njemačka kancelarka Angela Merkel nakon pooštravanja posljednjeg lockdowna. To bi moglo da znači da će se to još promijeniti. Kancelarka i premijeri saveznih pokrajina trebalo bi da 25. januara ponovo razmotre dalje korake. A do tada će se diskutovati, pa i na društvenim mrežama. Na njima i inače zaposleni prazne svoj bijes komentarišući kako i dalje moraju da idu u kancelarije.
“Želim da nakon 19 godina dam otkaz”, napisao je jedan korisnik društvenih mreža, koji i dalje mora da radi u kancelariji, a strahuje za svoje zdravlje. “Šefovi koji sjede sami u svojim kancelarijama odlučuju o sudbini zaposlenih koji rade u kancelarijama sa više zaposlenih.”
On i njegove kolege podijeljeni su po smjenama na tri dana u nedjelji, ali i dalje ih je po 12-oro u kancelariji, napisao je jedan korisnik na Tviteru. “Da stvar bude gora, od sljedeće nedjelje će svaka smjena zajedno da doručkuje u jednoj prostoriji! E sad je stvarno dosta!!!”
Tog mišljenja je i savezni ministar rada. On namjerava da narednih dana nastavi da razgovara sa preduzećima i sindikatima, kako bi ljudi mogli da rade od kuće. Za poslodavce ima spremno upozorenje: „Moramo učiniti sve što je u našoj moći da spriječimo da radna mjesta postanu mjesta zaraze. A niko od nas ne želi da se preko uvedenih mjera uvede lockdown u čitavoj privredi“, rekao je Hajl. “Trake se kreću i to bi tako trebalo i da ostane.” dw.com