BERLIN, Mnogi očigledno jedva čekaju da njemačka privreda zapadne u tešku krizu. Jasno, loše vijesti bolje se prodaju.
Ali stvarnost izgleda drukčije, smatra urednik ekonomske redakcije DW Henrik Beme.
U četvrtak sljedeće nedjelje, u osam sati ujutro, Njemačka će zvanično ući u recesiju.
Tada će, naime, vrhovni njemački statističari objaviti podatke o ekonomskom rastu u trećem tromjesečju ove godine. I tada će, po svemu što je do sada poznato, ispred broja stajati minus.
A s obzirom na to da je i u drugom tromjesečju ispred broja koji znači ekonomski rast stajao minus, to znači: Njemačka je u recesiji. Konačno!
Tada nastupa vrijeme katastrofičara: zar nismo to stalno govorili! Stvari idu nadolje. A i kraj svijeta je ionako blizu. Samo što to nije tačno.
Nesigurnost svuda
Prvo, radi se – u stvarnosti – o nebitnoj, takozvanoj “tehničkoj recesiji”. Zato što je neko nekad smislio da je recesija kad su dva uzastopna tromjesečja u minusu.
I drugo, većina stručnjaka kaže da situacija u stvarnosti nije loša i da neće dugo da traje. Do kraja godine njemačka privreda opet će da raste, makar to bilo samo pola procenta.
Ipak, mnoga preduzeća trenutno preživljavaju napeta vremena. Trgovinski ratovi, ne samo između Amerikanaca i Kineza, zadaju im glavobolju.
A uz to i ova beskrajna priča oko Bregzita, što sveukupno gledano usporava ekonomske aktivnosti. To snažno osjećaju njemačka mašinogradnja i hemijska industrija.
Auto-industrija, uključujući i dobavljače, nalazi se u procesu najvećih promjena otkako se proizvode automobili. Automobili, mašine, hemija: kad tri najveće industrijske grane u Njemačkoj imaju poteškoće, to nesumnjivo ostavlja tragove.
Nesigurnost koja vlada u brojnim firmama očigledno se prenosi i na one koji ukupno stanje prate i koji bi iz toga trebalo da sastave prognoze: tu gotovo ništa više nije u redu.
Jednostavno zato što je svijet postao mnogo kompleksniji i zato što mnogi modeli na osnovu kojih se rade prognoze potiču još iz analognih vremena.
Digitalni preobražaj nije ugrađen ni u jedan model za sastavljanje prognoza. Tako se događa da je industrijska proizvodnja u avgustu iznenada porasla, iako je većina računala sa smanjenjem.
A onda ti isti ljudi odmah upozoravaju da taj rast može da kratkog daha i da će već u septembru predznak ekonomskog rasta biti negativan.
Za rast je potreban pad
I šta se dogodilo? Četiri nedelje kasnije objavljeno je da je industrija u septembru iznenadila pozitivnim bilansom poslovnih naloga.
Govori se čak o stvaranju osnova za rast. Zato, a i s obzirom na to da su se u posljednje vrijeme stabilizovali i drugi indikatori konjunkture, posmatrači smatraju da je moguće da će najveća privreda u Evropi krajem godine ponovo biti na kursu rasta. A to je loše za sve one koji su se nadali padu njemačke ekonomije.
Ono što se često zaboravlja jeste da je za Njemačkom decenija ekonomskog rasta. Mnoge firme više nisu mogle da primaju poslovne naloge, jer su njihovi kapaciteti bili popunjeni.
Pokazatelj te tražnje je i često spominjani nedostatak stručne radne snage. Postojala je čak opasnost od pregrijvanja njemačke privrede – sa svim negativnim posljedicama koje to može da ima, kao što je recimo strahovit porast cijena.
Zato brojnim preduzećima nedvosmisleno odgovara određeno smanjenje aktivnosti. Ne zaboravimo, još govorimo o konjunkturnim ciklusima. A takav ciklus se sastoji od rasta i pada.
To malo pomaže dobavljaču koji je do sada proizvodio kućišta prenosnika za Dajmler ili Folksvagen. Sada tražnja opada jer elektro-automobilima nisu potrebni prenosnici.
Izazov koji se nalazi pred tim firmama je – snaći se u svemu tome. Ali tako je bilo oduvjek. Bez te sposobnosti, koja odlikuje njemačka preduzeća srednje veličine, njemačka privreda i ne bi bila ono što je danas – globalni igrač. Deutsche welle