BANJALUKA – Ideja o ponovnom pokretanju proizvodnje cijevi u derventskom “Unisu” daleko je od realizacije jer su objekti i mašine nekadašnjeg privrednog giganta u katastrofalnom stanju, zahtijevaju milionska ulaganja, a najveća prepreka na putu ostvarenja tog cilja je nedostatak stručnog kadra koji bi radio u preduzeću.
Istakao je to za “Glas Srpske” vlasnik trgovačkog lanca “Frukta trejd” Dušan Reljić koji je u februaru ove godine kupio imovinu Fabrike cijevi “Unis” u stečaju za 12,19 miliona maraka.
Njegova ideja je da propalo preduzeće ponovo oživi, pa su tako početkom marta raspisali javni poziv za prijem radnika, počevši od onih koji su nekada radili u “Unisu” do penzionera, međutim, zbog nedostatka radne snage na domaćem tržištu odziv je izuzetno loš.
“Od potrebnih 200-300 radnika, prijavilo se njih dvadesetak, što je zanemarljiv broj. Manjak stručnih ljudi, koji znaju taj posao, je ozbiljan problem za koji nemamo rješenje. Pozivali smo i penzionere jer nam je zamisao bila da rade kao instruktori, da nauče radnike poslu, ali javilo ih se svega nekoliko. Takva situacija je možda i očekivana jer u Derventi ne možemo naći radnike ni za rad u trgovini, a kamoli da nađemo ljude spremne da tovare cijevi u kamione“, priča Reljić.
Dodaje da su nakon analize stanja opreme i mašina uvidjeli da ništa bolja situacija nije ni o tom pitanju.
Rezervni plan
Reljić kaže da hale “Unisa” neće ostati prazne čak i ako ne bude pokrenuta proizvodnja cijevi.
“Mi smo velika firma, ta infrastruktura nam treba, zbog toga smo, između ostalog, i kupili fabriku. Imamo veće potrebe za skladištem jer širimo naš trgovački lanac, bavimo se proizvodnjom prehrane u znatnoj mjeri, ali kao istinskom lokal patrioti želja mi je da “Unis” proradi“, navodi Reljić.
“Mašine koje smo zatekli su u jako lošem stanju jer tokom perioda stečaja nisu bile zaštićene. Takođe, krov prokišnjava, zbog čega je elektronika stradala. Radili smo proračun i oko 20 miliona KM nam treba da bismo ponovo pustili proizvodnju“, kazuje Reljić i dodaje da su već uložili oko pola miliona maraka u čišćenje zapuštenog prostora i obnovu krova na halama.
Neizvjesno tržište, prema Reljićevim riječima, dodatna je prepreka, ali uprkos svemu i dalje ne odustaje od ideje da u tom propalom preduzeću proizvodnja ponovo bude pokrenuta.
“Zatvaranjem “Unisa”, koji je pokrivao tržište čitave bivše Jugoslavije, u Srbiji je osnovano nekoliko malih preduzeća koja proizvode cijevi, tako da je konkurencija sad velika. S druge strane, snabdijevanje čelikom i čeličnom trakom je izuzetno nestabilno, a cijene varljive. Ostaju nam još pregovori sa partnerom iz Italije koji je jako zainteresovan za saradnju. Dolazili su već dva puta, obilazili hale, njihovi stručnjaci su kontrolisali mašine, tražimo mogućnost kako da krenemo od nule. Međutim, njihovo prvo pitanje bilo je možemo li obezbijediti potreban broj radnika, i prvi naš odgovor je negativan. Ni sam ne znam šta će biti dalje“, rekao je Reljić i dodao da partner iz Italije ima ideju o dovođenju radnika iz Nepala i arapskih zemlja ako se sve druge kockice poslože.
On tvrdi da niko od domaćih vlasti, počevši od republičkih do lokalnih institucija, nije zainteresovan za ovu moguću, buduću investiciju koja bi obezbijedila stotine radnih mjesta.
Stečaj u “Unisu” otvoren je 17. decembra 2019. godine, a imovina preduzeća procijenjena na više od 40 miliona maraka i odlučeno je da se sve prodaje kao cjelina. Prve tri licitacije su propale, a na četvrtoj je preduzeće otišlo u vlasništvo kompanije “Frukta trejd”. Glas Srpske