BEOGRAD, Problematični krediti (NPL) predstavljaju posebnu vrstu rizika i veoma je teško pronaći adekvatno sistemsko, uniformno rješenje, ocjenjuje Hasan Hanić, dekan Beogradske bankarske akademije.
“Svaki nenaplativ kredit mora se posebno analizirati i procjenjivati, imajući u vidu prije svega instrumente obezbjeđenja koji determinišu stepen njihove naplativosti”, rekao je Hanić u intervjuu za Magazin Biznis.
Poseban problem u slučaju najvećih NPL-ova, kako dodaje, predstavljaju neadekvatni kolaterali.
“Očekujem da će uskoro doći do razrade i praktične implementacije odgovarajućih rješenja na kojima se zasniva strategija koju su zajednički pripremili Narodna banka Srbije i Ministarstvo finansija Republike Srbije”.
Prema njegovim riječima, interes specijalizovanih investicionih fondova, kao što je KKR, jeste da kupe nenaplative kredite po minimalnoj cijeni, koja u svjetskoj praksi iznosi svega dvadesetak procenata od vrijednosti kredita, i samo pod uslovom da se kredit može naplatiti restrukturisanjem povjerioca ili prodajom kolaterala.
“To praktično znači da bi kredit u vrijednosti od 100 novčanih jedinica bio kupljen za 20 novčanih jedinica. Prema tome, interes takvih fondova je očekivana potencijalno velika zarada od ovakvih poslovnih transakcija”, navodi dekan BBA.
Hanić je naglasio da je srpski bankarsko-finansijski sektor stabilan, i da su najnoviji rezultati stres-testova pokazali da je adekvatno kapitalizovan i dovoljno likvidan.
Povodom podatka da je 13 banaka kraj 2015. godine dočekalo u minusu, kaže da “stabilnost znatno varira od jedne do druge banke, i kod određenog broja njih računovodstveno je iskazan gubitak upravo zbog ‘čišćenja’ bilansa i redukovanja takozvane kontaminirane aktive”.
Prema njegovom mišljenju, na kratak rok je zanemarljivo mala vjerovatnoća da neke od banaka dožive sudbinu Agrobanke, Univerzal banke ili Privredne banke Beograd.
Kada je riječ o ukrupnjavanju banaka u Srbiji, Hanić ocjenjuje da se, na osnovu komparativne analize relevantnih pokazatelja srpskog bankarskog sektora i drugih uporedivih zemalja, može zaključiti da je broj banaka veći od “normiranog”, te da se može očekivati nastavak tendencije ukrupnjavanja u narednom periodu.
Na pitanje koji spoljni rizici koji mogu ozbiljno da ugroze stabilnost domaćeg finansijskog sistema, mišljenja je da najveći spoljni rizik za Srbiju predstavlja recesija u razvijenim zemljama, prije svega u Evropi.
Spoljni rizik, kako dodaje, predstavlja i pad privredne aktivnosti u Aziji, i slabiji rast u Kini koji bi uticao i na američku i na evropsku privredu, a time i na poslovanje banaka koje su prisutne i u Srbiji.
“Efekti naftne krize takođe mogu da se preko recikliranog petro dolara preliju na našu zemlju kao što se i ranije dešavalo, a poseban izvor rizika može da predstavlja i nepovoljan razvoj situacije sa NPL-ovima u centralama naših najvećih banaka sa inostranim porjeklom kapitala”, ocjenjuje Hanić.
Što se tiče daljeg smanjenja referentne kamatne stope, smatra da nema mnogo prostora za dalju relaksaciju monetarne politike u Srbiji, “s obzirom na to da imamo ‘meku’ valutu i još uvijek svježa inflaciona sjećanja”.
“U tom smislu, bilo bi veoma rizično približavati referentnu kamatnu stopu nuli, kao što to sada radi ECB, koja povremeno ulazi u zonu negativnih vrijednosti”.
Komentarišući preporuku MMF-a da se dozvole veće oscilacije dinara, Hanić je ocjenio da je takva preporuka usmjerena na to da se stimuliše izvoz a destimuliše uvoz, jer bi se slabljenjem dinara povećala izvozna konkurentnost srpske privrede, poboljšala platno-bilansna pozicija, stimulisala zaposlenost u izvoznom sektoru i time povećao BDP.
“Međutim, određena ekonometrijska istraživanja koja su u nas vršena, pokazuju da u doziranju ovog instrumenta treba biti veoma oprezan”, zaključio je Hanić u intervjuu za Magazin Biznis. Tanjug
