Nektar u Kanadi

BANJALUKA, Prve flaše nektar piva uskoro bi trebalo očekivati u Kanadi, gdje samo u jednom gradu, Torontu, živi oko 60.000 ljudi iz BiH. To nam imponuje, jer se radi o velikom tržištu, na kojem ljudi znaju prepoznati brend, kaže u intervjuu za “Fokus” direktor Banjalučke pivare a.d. Banja Luka, Nik Peni, na 135. godišnjicu ove fabrike.
Još veći uspjeh Pivare, kaže on, vidi se iz činjenice da u većini zemalja Zapada, pa i u Kanadi, država ima monopol na alkoholna pića, tako da iz Jugoistočne Evrope dozvoljavaju uvoz samo dvije vrste piva.
– Drago nam je da je nektar jedan od brendova koji je dobio dozvolu za izvoz u Kanadu. To je dokaz našeg kvaliteta – kaže Nik Peni.
Velika dijaspora jeste i na sjeveru Evrope?
 Da. U principu, želimo da izvozimo u sve države u kojima smatramo da imamo tržište. Želimo prvo da učimo iz manjeg broja izvoznih tržišta, kako bismo stekli iskustva za plasiranje piva i na druga inostrana tržišta.
 Kako ide prodaja u Federaciji BiH?
 Naša poslovna strategija jeste da pivo bude dostupno cijeloj državi. Ali, u 2008. godini želimo prvo da budemo jaki na cijeloj terotoriji RS, pa da onda proširimo distribuciju kroz srednju Bosnu, do Hercegovine. Imali smo pozitivnih signala s tržišta, kao što je Zenica, gdje je nektar veoma dobro prihvaćen i gdje je naše pivo bilo veoma popularno prije desetak godina.
 Šta je s Hrvatskom i Srbijom?
 To je poenta koju želimo da naglasimo kada pričamo o spoljnoj trgovini. Kao firmi, potrebna nam je jaka domaća industrija. Druga faza biće da se aktivnije uključimo na inostrano tržište.
 Da li se nešto promijenilo nakon prošlogodišnje nagrade za kvalitet u Briselu? Da li je nakon toga povećana prodaja nektar piva?
 Prošle godine imali smo pad prodaje s 300.000 litara, na 250.000 litara piva godišnje. Mislim da je to pokazatelj da se povjerenje potrošača ne vraća samo jednom nagradom. Ono se vraća time što ćemo u toku određenog perioda proizvoditi odličan proizvod. U prvom kvartalu 2008. godine imamo pet odsto povećanje prodaje piva, što je izuzetan znak za nas.
Koja od priča o gubicima Pivare za prošlu godinu jeste tačna?
 Prošlu godinu završili smo s gubitkom od 13 miliona maraka. On se sastojao od malog operativnog gubitka i od 10 miliona maraka troškova amortizacije. U princuipu, radi se o troškovima tehničkih investicija i servisiranja kredita koje imamo kod banaka. Iako je 13 miliona alarmantan broj, 80 odsto tog iznosa jesu investicije u Pivaru, kako bismo se vratili do nivoa operativnog profita, što je prije moguće.
 U čemu je onda problem, s obzirom na nagrade i kvalitet piva? Situacija Pivare mora se posmatrati za posljednje četiri godine. Kao što svi znaju, Pivara je bila u fantastičnom stanju u periodu 2003. i 2004. godine, kada je imala odličnu poziciju na tržištu RS. U godinama koje su uslijedile, prvenstveno u 2006. godini, imali smo prilično veliki pad na tržištu. Mnogo je razloga. Bilo je mnogo nesigurnosti u vezi s njenom privatizacijom, što se odrazilo na mnoge odluke donesene kasnije. Postao sam generalni direktor u junu 2006. godine i akcenat sam stavio upravo na vraćanje povjerenja potrošača u RS i u BiH. Trebalo bi da ih navedemo da vide da je ovo jedna fantastična pivara, s fantastičnim proizvodom. Nagrada koju smo dobili prošle godine u Briselu bila je važan korak u našem radu. Nismo stali na tome. Tokom prošle godine napravili smo velika poboljšanja, u smislu kontrole kvaliteta, kao i u prezentaciji samog proizvoda. Ovog vikenda slavimo 135 godina postojanja Banjalučke pivare, što se poklapa s našim povratkom na tržište. Rođendan, između ostalog, proslavljamo s novim etiketama na pivu. Veliko poboljšanje desilo se i u sirovinama koje koristimo, pa smo jedino pivo u BiH i u regionu, koje će se proizvoditi od njemačkog slada. Mogu reći da sada proizvodimo kvalitetno pivo po izuzetno privlačnoj cijeni.
 Za koliko godina će Banjalučka pivara poslovati pozitivno?
 To mnogo zavisi i od pristupa vlasti. Ako nam pomognu da stabilizujemo domaću industriju, možemo veoma brzo da se vratimo na taj put. Ako ne dobijemo takvu podršku, radićemo uz krv, znoj i suze, i biće nam potrebno više vremena. Mislim da CEFTA sporazum o slobodnoj trgovini ima odredbe koje kažu da država može da preuzme određene unilateralne poteze, kako bi odgovorila na problem, kada se jedna industrija dovede u teško stanje. Odbor pivarske industrije BiH izuzetno je aktivan u pripremi zahtjeva koje ćemo dostaviti Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, s ciljem da nam pomognu.
 O kakvim zahtjevima je riječ?
 Prvi zahtjev biće da se uklone carinske stope na uvozne sirovine. To su, u pricipu, flaše i hmelj. Druga stvar koju tražimo jeste da se uvede rigoroznija kontrola uvoznih proizvoda. Jer, ako imate pivaru u BiH, imate ogromne fiksne troškove. Sve pivare u BiH rade sa manje od 50 odsto svojih kapaciteta, što znači da nisu dovoljno iskorištene, što povećava fiksne troškove. Sve se svodi na količinu proizvodnje. Kada bismo mogli da je povećamo, onda nam ni ovi troškovi ne bi bili toliki problem, pa bismo se više usmjerili na marketing i potrošačke aktivnosti. Za uvozne proizvode fiksni troškovi jesu nula. To znači da se mogu usmjeriti na one aktivnosti na koje mi ne možemo.
 Ako ne uspijete da dobijete pomoć vlasti, te i dalje nastavite da poslujete s gubitkom, da li razmišljate o napuštanju Banjalučke pivare i prodaji?
 Ne. Mi smo ovdje kako bismo obezbijedili da Pivara bude ono što je nekad bila. To je jedna izuzetna firma. Imala je nekoliko teških godina, ali i dalje može da se vrati na stare puteve slave. Ne pomišljamo da je prodamo niti da se povučemo odavde. Razgovaramo samo o tome da je vratimo na pravi položaj. Fokus