BEOGRAD, Osnovni problem srpskog agrara je nekonkurentnost u odnosu na druge zemlje, rečeno je na skupu o poljoprivrednim reformama u Srbiji.
U Srbiji jedan aktivni poljoprivrednik trenutno hrani 18 potrošača, a Njemački više od 150, kaže profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu Miladin Ševarlić.
Od 778.000 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji, samo 2,9 odsto, odnosno njih 22.625, ispunjavaju uslove da bi bili konkurentni na tržištu EU, dodaje on.
Ševarlić je rekao da problem predstavlja i mali udio stočarske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji agrara, koji je prošle godine iznosio 30,5 odsto, što je ispod prosjeka od 50 odsto potrebnog za razvoj ukupne poljoprivrede jedne zemlje.
On je podsjetio da Srbija ni nakon osam godina ne može da ispuni preferencijalnu kvotu za izvoz 8.700 tona junetine koje joj je EU dodijelila.
“Nijedne godine nismo ispunili tu kvotu sa više od 20 odsto, zbog čega nam prijeti redukcija količina na oko 2.500 tona, što znači da u budućnosti možemo da postanemo zemlja koja će uvoziti junetinu”, kazao je on istakavši da je Srbija nekada izvozila i 34.000 tona tog mesa.
Kako je dodao, problem srpske poljoprivrede je i neorganizovano tržište poljoprivrednih proizvoda, ne postojanje suštinske decentralizacije i nesinhronizovan nastup na svjetskom tržištu.
“Imate nekoliko stotina ponuđača maline iz Srbije koji jedni drugima konkurišu na svjetskom tržištu obarajući cijenu tog proizvoda, umjesto da se dogovore da zajedničku nastupaju”, kazao je on.
Proizvođači u Srbiji su oštećeni i jer nemaju kao u drugim zemljama svoj uticaj ili vlasničke udjele u prehrambenoj industriji, kao što je to slučaj u drugim zemljama svijeta.
Ševarlić je naveo da je problem srpskog agrara i neiskorišćenost kapaciteta agro-prerađivačke industrije, jer jedino duvanska i industrija sokova koriste 80 odsto kapaciteta, proizvođači ulja i piva koriste 50 odsto kapaciteta, dok su ostali ispod tih procenata.
Ševarlić je kazao da domaću poljoprivredu očekuje težak period prilagođavanja tržištu EU, jer slijedi period određivanja nacionalnih kvota za obim proizvodnje pojedinih poljoprivrednih proizvoda koji će biti predmet dugoročnog pozicioniranja Srbije unutar buduće EU.
“Može se desiti da Srbija zbog malog obima poljoprivredne proizvodnje u ovom periodu, umjesto da po potencijalima bude agrarno izvozna zemlja, postane uvoznik proizvoda koje na svojoj teritoriji može da proizvodi u dovoljnoj količini”, naglasio je on. Beta