U Srbiji poništeno 623 privatizacije – U Hrvatskoj nepravilnosti u 1 936 privatizacija – U Republici Srpskoj NULA
Građani Republike Srpske su se nagledali svakakvog lopovluka. Od toga da pojedinci starom deviznom štednjom, kupljenom pojeftino (i ilegalno), kupuju desetine preduzeća, preko masovnih gašenja svih iole bitnih privrednih subjekata, do lažnih najava borbe protiv korupcije. Republika Srpska je skoro sve ključne privredne resurse – bagatelno rasprodala.
.
Autor: Siniša Božić
.
Prije pet godina, zakonskim rješenjem je ustanovljena revizija privatizacije. Svako pošten se nadao da će vlast pristupiti opsežnoj kontroli privatizovanih preduzeća, i, po potrebi, preduzeti sankcije prema odgovornim licima. Međutim, od revizije privatizacije nije bilo – ništa. Cijeli proces se pretvorio u najobičniju lakrdiju.
Koliko je vlast bila ozbiljna da se pozabavi ovim pitanjem, govore i sljedeće činjenice. Kako posao u Komisiji za reviziju privatizacije nije bio definisan kao posao sa punim radnim vremenom, tako je prvi predsjednik navedene Komisije shvatio istu kao dobar biznis. Istovremeno je predsjedavao Komisijom za reviziju privatizacije, i bio u organima upravljanja ili nadzora preduzeća koja su bila predmet revizije privatizacije! Urbanistički zavod, Medicinska elektronika – u oba preduzeća su izbile afere zbog nezakonitosti i pronevjera, a Borislav revidira privatizaciju i upravlja istima. Snalažljiv čovjek, reklo bi se. Epilog rada Komisije za reviziju privatizacije jeste 199 urađenih revizija (oko 28% od ukupnog broja privatizacija), od kojih u 96 slučajeva postoji osnovana sumnja nezakonitih radnji (maltene-50%). I….nikom ništa. Nijedna privatizacija nije raskinuta. Iz ovog proizilazi slijedeće: ili su izvještaji Komisije za reviziju – netačni, pa je privatizacija urađena zakonito, što znamo da nije tačno, ili tužilaštva ne rade svoj posao. Gdje su optužnice? Zašto krivične prijave, koje su i prije revizije privatizacije, podnijeli radnici i mali akcionari protiv privatizacijskih tajkuna, i evidentnog organizovanog kriminala koji je upropastio dobar dio preduzeća, skupljaju prašinu po ladicama tužilaštava?
.
Iskustva u regionu
U Srbiji je, na primjer, do sada poništeno 623 privatizacije, odnosno, 25% od ukupnog broja. Oni koji najčešće podnose zahtjeve za poništavanjem su – mali akcionari. I stvar funkcioniše. Agencija za privatizaciju, ukoliko utvrdi osnovanost navoda, raskida privatizacioni ugovor, imenuje zastupnika državnog kapitala, i preduzeće se pokušava restrukturirati i naći novog partnera. Time postoji bar nekakva nada da će se preduzeća spasiti od kriminalaca koji pokušavaju da kupovinom preduzeća ili operu novac, ili zloupotrebe položaj većinskog akcionara nauštrb manjinskih, i da načine i druge štete. U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Pošto je sam proces privatizacije bio znatno ranije pokrenut, te dosta brži, do 2000. godine je privatizovano više od 70% preduzeća. Bilo je raskida privatizacije (slučajevi Sunčanog Hvara, Liburnia Riviera Hotela, Zagrebačke banke, itd.), a reviziju privatizacije je sproveo Državni ured za reviziju, u procesu koji je trajao od 2001.-2004. Od 2 911 privatizacija, bilo je nepravilnosti u 1 936 slučajeva, međutim, za većinu nepravilnosti u kojima je konstatovana krivična odgovornost, nastupila je zastara!
.
Ekonomski zločin
Da li se čeka zastara krivičnih djela iz privatizacije u Republici Srpskoj? Pogleda li se čl. 111. Krivičnog zakona RS, vidi se da je za krivična djela za koje se po zakonu može izreći zatvor preko tri godine (do 5 godina), već nastupila zastara (10 godina)! Pošto nema procesnih radnji, odnosno krivičnog gonjenja osumnjičenih lica, zastara neometano teče i dalje. Krivični zakon u tom smislu treba izmijeniti: krivična djela u oblasti privrednog kriminala, kojima su, u procesu privatizacije, osumnjičena lica načinila štetu protiv Republike Srpske treba da se tretiraju kao – veleizdajnici, a da se zastara ukine, te da se takav Krivični zakon primjeni – retroaktivno. Veleizdaja je uperena protiv države. Veleizdajnici su svi oni koji su kupili državni kapital u preduzećima, otpustili radnike, zaposjeli nekretnine, ili su svu imovinu prepisali na svoja privatna preduzeća. Ilegalno su prisvojili su sebi desetine i stotine miliona maraka. To su domaći izdajnici, koji su ostavili stotine hiljada građana bez posla, bez uvezanog radnog staža, izbačene i iskorištene šutnuli na ulicu, bez ikakve nade za drugim zaposlenjem, prekvalifikacijom, penzijom. Takvih krupnih kriminalaca nema puno, ali su odlično uvezani. Radi se o par stotina individua. Republika Srpska mora iznaći snage da se sa takvima odlučno – obračuna. A one druge, inostrane građane koji su teško oštetili Republiku Srpsku, tako što su u nezakonitim privatizacijama pokupovali velike privredne sisteme i ilegalno poslovali, iznosili stotine miliona maraka iz zemlje, treba – protjerati, a njihova preduzeća – nacionalizovati.
.
Poslednji obračun
Dakle, Republici Srpskoj treba detaljna revizija svih privatizacija, svih dokapitalizacija, svih stečajeva, gdje postoji osnovana sumnja da su postojale nezakonite radnje. A razlog da tu sumnju izraze imaju najviše – radnici i mali akcionari. Ima li većeg licemjerja, od pozivanja državnog vrha Republike Srpske na borbu protiv korupcije, a da se pritom zaboravlja na reviziju privatizacije, i na oduzimanje imovine stečene krivičnim djelom? Pored toga, šta rade impotentni sindikati? Jer, ne zaboravimo, predsjednica Saveza sindikata RS, sjedi u udobnoj fotelji Savjeta za privatizaciju RS. Preduzeća propadaju, fotelja se ne mijenja. Sindikati apsolutno više nemaju radnički legitimitet, ne zastupaju interese radnika, već interese zaposlenih-sindikalnih predstavnika u takvim parazitskim kvazi-institucijama koje su same sebi svrha. Male akcionare uglavnom nema ko da zastupa, a u onim slučajevima gdje je bilo udruživanja istih, to je bilo prilično bolno za kriminalne i korumpirane strukture u institucijama RS („Fruktona“, „Fabrika duvana“, „Trebinjeprevoz“, „TP Promet“…..).
Na kraju krajeva, mi, građani Republike Srpske plaćamo uposlenike institucija da rade svoj posao, u našu korist i za naš interes. Ne za njihov. Ukoliko to oni ne rade, treba da idu – napolje.
.
Siniša Božić
[email protected]
15 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Tekst je zasnovan na tri pogrešne pretpostavke i to:
1. Privatizacija je trebala i mogla biti pošten posao.
2. Privatizacija je trebala i mogla sačuvati preduzeća
3. Revizija privatizacije je rješenje problema neispunjenja očekivanja navedenih pod 1. i 2.
Društveno upravljanje smo davno odbacili i na to treba staviti tačku već jednom.
@igor
Bilo bi lijepo kada biste nam objasnili šta je trebalo da bude, ako su ovo pogrešne pretpostavke. Društveno upravljanje jesmo odbacili, ali nismo odbacili imovinu. Budžet vraća ino-dugove za masu tih preduzeća kroz reprograme koji su napravljeni još 1997. godine.
Naravno da su pretpostavke privatizacije bile pogrešne, pa čak i politička priča o “pravednoj” privatizaciji kao cilju. No to zaista ne može amnestirati počinioce svih mogućih vrsta malverzacija. Slažem se i da revizija nije rješenje problema, ali bi barem zaustavila neke negativne trendove. Uspavanih resursa još ima i njima trenutno vladaju “investicioni” fondovi, koji gle čuda nigdje i ništa ne investiraju. Još jedan apsurd, još jedan parazit.
Na zalost, narod je birao sadasnje i prijasnje zakonodavce. Ti isti zakonodavci su u debelom konfliktu interesa. Sjednu lopovi i naprave zakon njima po volji i mjeri, po tim zakonima se dobro nakradu i oni i njihovi potomci i sve po zakonu. Narod samo i dalje bleji, beee, bee, beee.
Ociledan je primjer privatizacijskih fondova i kako stvar funkcionise na mikro nivou. Sjednu predstavnici drustava lopova i korumpirane KHBV, sa do bola pristrasnim predstavnikom Ministarstva finansija (Snjezana Rudic, sestra onog Rudica iz KHBV) negdje na gala rucku u brdima oko Banjaluke i naprave prijedlog Zakona o investicionim fondovima u cilju zastite malih akcionara fondova. Lopovi prave zakon koji ce stititi postene, a onda posteni ostanu i bez gaca. I nikom nista….apatija
@rakovic
Nije bitno šta je trebalo da bude kad niti je tako bili niti je moglo biti drugačije. Bitno je kakvo je stanje proizvedeno i koja su rješenja. Ovdje se nudi revizija privatizacije i (kao posljedica toga) kažnjavanje odgovornih za, kako kažete, “malverzacije” u procesu.
Revizija ne samo da nije provediva već i da jeste samo bi nas vratila na početak, a tu priču već znamo, zar ne? (Zar bi ovaj put bilo išta bolje?)
Nažalost, veliki dio zloupotreba će ostati nekažnjen samo iz razloga što smo se u vrijeme kad smo trebali misliti o tome, bavili nekim drugim stvarima. Ali to je već politika…
Dok se zatvori ne napune sadasnjim i bivsim pljackasima, nema sanse da se obeshrabre buduci pljackasi. Vlast je dala sasvim dovoljno podstreka da se moze pljackati nekaznjeno, ali samo na veliko i u dilu. Za kradju kioska se ide u zatvor, a za rafineriju se dobije orden.
@igor
a šta sa “investicionim” fondovima? To je sadašnjost, nije prošlost.
@rakovic
Poenta privatizacije kod nas je da se privatizovana vrijednost prevashodno crpi u zatečenom stanju, a ne da se stvara nova vrijednost. To što se ti fondovi zovu “investicioni” ne znači da su tu da investiraju. Kako si sam rekao “Još jedan apsurd, još jedan parazit”.
Ministar Unutrašnjih Poslova Stanislav Čađo sa nekog tamo seminara poručuje da bi njegova borba sa privrednim kriminalom bila mnogo bolja ali nema stručnjaka sa iskustvom .kaže trbaju mu iskusni ljudi u MUP-u i AGENCIJI.ministre, pokupi nas 5 sa ovog foruma.daj nam 100 dana, pa ako ništa ne uradimo protjeraj nas sa Balkana.mislim da nas 5 ima zajedno radnog staža 100 -130 godina.naravno,nemate odgovarajuće ljude jer je teško naći ljude sa iskustvom koji nisu zagazili u kriminala.jednostavno situacija ih je natjerala.
tačnije,da ministar hoće da se obračuna sa kriminalom našao bi načina da dođe do ljudi koji mogu da ponesu teret obračuna sa kriminalom.sigurno je da ljudi koje on traži ima i u njegovoj partiji.jest da je taj posao težak i vjerovatno će dugo trajati(jer je dugo trajalo i propadanje tj urušavanje institucija).
@8 i 9
čokolada!
Tako sam se nasmijao, posebno na ovom predlogu da pokupi nas jedno 5 sa ovog portala i sve što si nabrojala.I ja se pridružujem tom timu i spreman sam da selim sa balkana, ali ne u EU ili neku drugu bolju egzistencijalnu državu nego džunglu ili zatvor.
Sjedim jutros u kaficu preko puta ”specijalnog najspecijalnijeg tuzilastva”. Ispred likovi ulaze i izlaze, svi lijepo obrijani, dotjerani, mladi, razvijeni, ne djeluju mi ni glupo, ni tupasto. Svi oni tako fini setkaju se i cackaju noseve. Ne brinem ja da nema drzava dovoljno strucnjaka, da im trebaju likovi sa portala. Prije bi se reklo da je vlast kreirala stil zivota, ne radi nista, ne zamjeraj se nikom, ako nesto treba svrnuti, svrni sa strane, nemoj ganjati pravdu, da ne odu gace na stapu i sl…
@11
normalno da država ima dovoljno likova.i ne brinem ja za državu koja brine samo za 30% stanovnika.brinem ja za sebe, jer znam da dvaput izgovorena laž postaje istina. bojim se da ću i ja uskoro povjerovati u nesposobnost naših ljudi da se bore protiv kriminala.i eto tako sve propada jer nema ko raditi.a ti mladi likovi su stvarno mladi i nisu ništa krivi.
Police arrest man thought to be ex-Serbian commander and war crimes suspect Ratko Mladic, Serbia's B92 radio reports.
Ratko Mladić je uhapšen u selu Lazarevo kod Zrenjanina u Ulici Vuka Karadžića broj 2 u kojoj živi njegov rođak Branislav Mladić.
Ratko Mladić nije živeo u Lazarevu. BLIC
Milorad Komadic