SARAJEVO – U demokratskom društvu novinarstvo ima važnu ulogu u kontroli državnih organa, praćenju raspodjele javnog novca, otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala.
U bosanskohercegovačkom društvu čini se da novinarstvo ima dvije uloge: propagandnu ulogu koju vrše javni servisi i mediji bliski tajkunima i političarima i kao „vreća za udaranje“ ulogu koju imaju nezavisni slobodni istraživački mediji, koji nisu ni pod ničijom kontrolom. Za te druge, nepodobne medije, vlast je razvila paletu alata kojima žele da uguše kritičke glasove. Od zakona o kriminalizaciji klevete, zakona o nevladinim organizacijama u RS, preko verbalnog nasilja, uskraćivanja informacija, slapp-tužbi, do kontrole.
U većini slučajeva na meti su istraživački novinari i mediji.
Istraživačko novinarstvo, kao jedan od najtežih novinarskih poslova, zahtijeva sistematsko, detaljno i sveobuhvatno istraživanje i izvještavanje, stavlja u centar pažnje zloupotrebu moći, pronalazeći priče koje su sakrivene, s fokusom na socijalnu pravdu i odgovornost.
Profesija istraživačkog novinara nije bezopasna. Novinari i novinarke koji se bave istraživačkim novinarstvom često su meta zastrašivanja, verbalnih i fizičkih napada, nerijetko ih se smatra izdajnicima države, jer pišu o korupciji vlasti i kriminalu.
Ipak, u BiH istraživački mediji i u takvoj nepovoljnoj klimi neprestano rade.
Centar za razvoj medija i analize radio je svoju internu analizu prema kojoj su članice „Umbrelle“, udruženja nezavisnih medija, u posljednjih pet godina objavile 2337 istraživačkih tekstova o kriminalu i korupciji. Neki od ovih slučajeva imali su i sudske epiloge.
Šta je onda to što pokreće novinare koji se bave ovim poslom u državi u kojoj su vlastima istraživački novinari nepoželjni?
Nino Bilajac, istrživački novinar Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini – BIRN BiH, kaže da je istraživačko novinarstvo jedini otpor.
„Pravo i nezavisno istraživačko novinarstvo je jedini preostali mehanizam borbe protiv svih loših ljudi i loših stvari u društvu, jer su se ti loši ljudi uvukli u skoro svaki dio društva, tako da se moramo izboriti do kraja i stati im u kraj“, ističe Bilajac.
On dodaje da ostaje u ovom poslu uprkos svemu zbog višegodišnje nepravde.
„Nenormalno je potpuno da besposličari u skupštinama i parlamentima imaju 10 puta veća primanja od prosječnog čovjeka, da su tako bahati, da “obične smrtnike” posmatraju kao nižu rasu. To u čovjeku probudi neki inat i želju da im ne damo mira i da znaju da ćemo ih uvijek pratiti, pratiti njihov rad i truditi se da pronađemo sve nezakonitosti koje rade. A hoćemo, uvijek ćemo im biti za petama i pratiti ih. S druge strane, oni stvaraju negativnu sliku o pravim istraživačkim novinarima. Žele u javnosti da nas oblate i diskredituju naš rad. U tome im znatno pomažu njihovi mediji ili mediji koji su pod njihovom kontrolom. Ali ne damo se i izborit ćemo se sa svim tim stvarima“, naglašava on.
Da se na svakakve načine pokušava omalovažiti i ušutkati medije i novinare koji pišu o korupciji i kriminalu, primjera je mnogo.
Žana Karić Gauk, istraživačka novinarka magazina Žurnal u svom dugogodišnjem radu doživjela je prozivanja, uvrede i ponižavanja, u kojima su učestvovali i političari i pojedini mediji.
„Bilo je raznih neprijatnosti. Od prozivanja imenom i prezimenom na press-konferencijama, što je rado činio gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, do etiketiranja da sam „omiljena novinarka federalnog Sarajeva“, a moja istraživanja bila su „navodna“, što je ocjena kćerke presuđenog predsjednika RS Milorada Dodika. Takođe, kum ministra inostranih poslova BiH Elmedina Konakovića, Gordan Memija, javno je po mrežama pisao da sam presuđena lažljivica, a u emisiji na BHT upriličenoj kako bi se blatio Žurnal kazao je da sam povratnica u činjenju, kao da su mene hapsili zbog veza s kartelom, a ne njega. U inboxe su mi stizali epiteti poput „bošnjačka snajka“, „raspala ku**a“… Pojedinci su otvoreno prijetili likvidacijom, policija nikada nije reagovala. Prijavljivala sam i Liniji za pomoć novinarima. Tužno, njima ste samo statistika. Znate, kad pišete ime, prezime i cifru i sve to uz materijalne dokaze, svi se od vas ograđuju i nikome niste baš dragi“, govori Karić Gauk.
Međutim, pritisci na njen rad i rad njene redakcije su otišli korak dalje.
U julu 2023. godine, u njen stan u kojem živi sa suprugom Eldinom Karićem, urednikom magazina Žurnal i maloljetnim djetetom, provaljeno je i to na 14. godišnjicu osnivanja Žurnala.
Stan je temeljno ispreturan, vrlo profesionalno i precizno, ali su provalnici sa sobom ponijeli samo dva laptopa. Potpuno su ignorirali ostale predmete od vrijednosti – naveli su tada iz Žurnala. Da je u pitanju bilo zastrašivanje i ugrožavanje sigurnosti zbog posla kojim se bave, Karić Gauk je sigurna.
„Odavno ne pretpostavljamo, znamo da je naš posao bio razlog. U stanu imate određene vrijednosti, nama su nestala samo dva službena laptopa. Slučajno? Ne bih rekla. Godinama smo istraživački novinari i nije teško povezati ljude i šeme koje bi rado da vam napakoste“, navodi ona.
Kako kaže, ona i njen suprug su više puta tim povodom davali izjave, prvo policajcima i forenzičarima koji su došli u stan odmah po provali, zatim krim-policiji, potom u MUP-u kantona Sarajevo kako bi dali otiske, a onda i u Policijskoj stanici centar Sarajevo.
„Imali smo nešto za šta kažu da je kontakt s kontakt-tačkom u tužilaštvu, tj. postupajućim tužiocem. Znate li šta su nam rekli forenzičari u noći provale? „Neka vas bog čuva, vi ste nam jedina nada“. Zašto da me čuva bog, pored policije koju kao građanka ove države redovno finansiram?! Nakon toga nikada niko se nije javio da nam kaže bilo šta, snimci s okolnih video-nadzora ili nisu postojali ili nisu ustupljeni, jer su neke komšije s određenim vezama naprasno nestale na sedam dana, tačno onoliko koliko se čuvaju snimci. Konkretnu pomoć dobili smo od Internewsa i USAID-a, a podršku od kolega novinara iz istraživačke mreže BiH, kao i kolega iz Srbije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore“, navodi Karić Gauk.
Policijska istraga još uvijek nije otkrila počinioce ovog djela.
Koliko je posao novinara obezvrijeđen, a zaštita skoro nikakva, govori i podatak iz istraživanja o medijskim slobodama koje su 2023. godine proveli BH novinari, da čak 74% ispitanika u RS smatra opravdanim fizički napasti ili udariti novinara u određenim situacijama.
„Uvjeren sam da među mojim saborcima, kolegama i kolegicama, pravim istraživačkim novinarima ne postoji niko ko nije imao neki vid “javnog linča” ili prijetnje“, ističe Bilajac.
„Političke stranke, njihovi bliski ljudi, simpatizeri, oni koji imaju koristi od njih često nama istraživačkim novinarima stavljaju metu na čelo ili pokušavaju da omalovaže naš rad, jer smo “dotakli” nekoga njihovog“, dadaje on.
Novinarstvo je kamen temeljac demokratskih vrijednosti, novinari se izlažu riziku u odbrani tih vrijednosti, a ujedno su dovedeni na ivicu siromaštva.
Predrag Blagovčanin, istraživački novinar i glavni urednik mostarskog portala Tačno.net za Impuls govori da javnost ne bi znala za mnoge afere i malverzacije bez istraživačkih novinara i medija.
„Kao i u svakom društvu istraživačko novinarstvo je ključan faktor za razvoj jednog demokratskog društva. Ova rečenica možda zvuči kao floskula, ali samo u zadnjih nekoliko godina istraživački novinari u Bosni i Hercegovini razotkrili su niz afera, koje su u konačnici imale tužilačke i sudske epiloge. Da nemamo istraživačke novinare da li bi naša javnost znala za aferu respiratori, malverzacije s nabavkama medicinske opreme, milionske malverzacije u Autocestama FBiH, ulozi kompanije Prointer, konekcijama nekadašnjeg načelnika Ibrahima Hadžibajrića s kriminalnim grupama? Mislim da je dio javnosti u BiH svjestan uloge istraživačkih medija, ali s druge strane mi smo generalno zapušteno društvo u kojem možemo čuti komentare da su novinari izdajnici, strani plaćenici koje treba javno linčovati“, ističe Blagovčanin.
Istina nije profitabilna
Istraživačko novinarstvo je težak posao – skup, dugotrajan i stresan. Zbog tema koje obrađuje, ova vrsta novinarstva nije „klikabilna“ i profitabilna. Iz državnog budžeta za istraživačko novinarstvo se ne izdvaja ništa. U Bosni i Hercegovini, novinari su nedovoljno plaćeni i nedovoljno zaštićeni, redakcijama nedovoljno profitabilni, jer nekada istraživanje traje i mjesecima.
Blagovčanin smatra da je položaj medija u BiH veoma loš generalno, te da je položaj medija koji svoj sadržaj baziraju na kvalitetnom istraživačkom novinarstvu još stepenicu niže.
„S obzirom na specifičnost te vrstu novinarstva kojom se bave, istraživački mediji nigdje nisu profitabilni. Razlozi su vrlo jednostavni. Nemogućnost klasičnog marketinga koji je na našem tržištu u velikoj mjeri vezan za politiku, malu mogućnost monetizacije na društvenim mrežama, s obzirom da se favoriziraju sadržaji koji su “lako probavljivi”, ali i izostanak podrške institucija države, koje u ovakvim medijima ne prepoznaju vlastiti korektiv“, ističe Blagovčanin.
On naglašava da je to jedan od razloga zašto se istraživački mediji primarno finansiraju od grantova.
„Dobro poznata situacija s USAID-om će se drastično odraziti na medijsku sliku u Bosni i Hercegovini i nažalost niz medija neće preživjeti izostanak ovih sredstava. U takvom ambijentu mogućnosti su sužene. Od razvijanja poslovnih modela koji bi mogli osigurati sredstva za rad medija, do finansijske podrške dijela javnosti, koja shvata značaj našeg posla“, objašnjava.
On dodaje da su pored toga istraživački mediji izloženi pravnim i političkim pritiscima, nizu slapp-tužbi koje za cilj imaju “iscrpljivanje” istraživačkih medija, a u kontekstu posljednjih zakona, koje je Republika Srpska usvojila, evidentntan je određeni stepen autocenzure.
I Bilajac smatra da su svi bh mediji u lošem finansijskom položaju.
„Mislim da smo u BiH svi u finansijskom riziku, pa čak i poslušnički mediji, jer njihove stranke mogu da odu s vlasti. Ali i u tom slučaju nastave s novim. Ali da je situacija neizvjesna,jeste što smo neki dan imali priliku da vidimo u slučaju odluke nove američke administracije“, naglašava Bilajac i dodaje da je teško medijima koji nemaju međunarodno finansiranje, ali ostaje optimista.
„Vjerujem da ćemo svi skupa da se izborimo sa svim neprilikama na koje nailazimo i da doprinesemo da ispravimo bar malo nepravde“, kaže Bilajac.
Da su bez međunarodne podrške medijske slobode i opstanak nezavisnih medija upitni, slažu se i evropski zvaničnici.
Nedavno je i predsjednica izvršnog odbora Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever u razgovoru za portal Inforadar izjavila da je ključno da EU aktivno podržava i štiti nezavisno novinarstvo u BiH, kako financijski, tako i svakim oblikom podrške, jer u BiH nema političke volje da se zaštiti kvalitetno novinarstvo u našoj državi.
Stres kao način funkcionisanja
Za novinarstvo kažu da je profesija u kojoj je stres sastavni dio rada. Udruženje novinara Srbije prije dvije godine radilo je istraživanje o mentalnom zdravlju novinara. Podaci su pokazali da je većina novinara svakodnevno emotivno iscrpljena i pod stresom. Više od jedne trećine ispitanika navelo je da ih uznemiravaju spoljni pritisci i teme koje obrađuju. Slična je situacija i u BiH.
„Ne mogu reći da nisam pod stresom. Prije svega, majka sam maloljetnog djeteta, ali radim ono za šta sam se školovala i što najviše volim. Obraz mi je čist, ništa nikome nisam ukrala, nisam slagala, ne sarađujem s kartelima, ja nemam čak ni kaznu za prelazak na crveno svjetlo na semaforu. Ipak, moram priznati da nije jednostavno kada priđem automobilu u koji treba da sjednem“, govori Karić Gauk.
„Ne mogu bez novinarstva i istraživanja. To me u potpunosti ispunjava, sve drugo u vezi s poslom bilo bi laž“, dodaje.
„To je teret koji nosimo i ulaskom u ovaj posao bili smo svjesni da nas to čeka. Da li se možemo izboriti – možemo. Da li je teško nekada – jeste. Ali bitno je da se ne damo pokolebati i da će možda na neki čudni ludi način to biti ujedno i motiv da zagrabimo još jače“, ističe Bilajac. Impuls
