BANJALUKA, Čak 35 magistara, 56 mastera i jedan doktor nauka čekaju zaposlenje i nalaze se na evidenciji banjalučkog biroa Zavoda za zapošljavanje.
Marija T., diplomirani socijalni radnik koja je na masteru, kaže da je poslije više od 10 odbijenica i velikog broja pokušaja da nađe posao izgubila nadu da će doći do radnog mjesta za koje se školovala. Ona je jedna od 44.072 nezaposlenih u banjalučkoj regiji prema evidenciji ovog biroa od kraja septembra.
“Kako mi ni roditelji nisu u dobroj materijalnoj situaciji čuvam djecu kod jedne žene, tako da sam trenutno bebisiterka. Učim i njemački jezik pa ako bude šanse otići ću u inostranstvo”, kaže nam ova Banjalučanka.
Iz Biroa kažu da je dužina čekanja na radno mjesto uslovljena nizom faktora.
“Broj evidentiranih lica u jednom zanimanju je svakako bitan faktor, ali je isto tako uslovljen iskazanim potrebama u tom zanimanju, zatim da li lice posjeduje radno iskustvo, koji ima stepen stručne spreme, dodatna znanja i sposobnosti u svom zanimanju kao što su poznavanje informacionih tehnologija i stranih jezika, te koliko je lice aktivno u traženju posla”, kazala je Vedrana Milinković, viši stručni saradnik za informisanje i odnose s javnošću.
Ona je dodala da iskustva pokazuju da se osobe koje prođu obuku za aktivno traženje posla i koje su aktivne na tržištu rada brže zapošljavaju.
Prema informacijama sa Zavoda za zapošljavanje RS, na posao najduže čekaju diplomirani geografi, u prosjeku dvije godine i pet mjeseci.
Mjesec manje, u prosjeku, načekaju se radnog mjesta profesori filozofije i sociologije, a treći su diplomirani socijalni radnici, diplomirani pedagozi te novinari, čije čekanje traje oko dvije godine.
Predrag Zgonjanin, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, istakao je da je problem u tome što se školuje pogrešan kadar koji nema nikakve perspektive po završetku školovanja.
“Ono što je još gore je to što ljudi sami biraju zanimanja za koja sutra neće moći naći posao, a samo da se kaže da su završili fakultet. Školstvo nam je rastrojeno, nema veze sa centrima proizvodnje i razvoja, te na taj način dolazi do stvaranja kadrova bez ikakve budućnosti”, smatra Zgonjanin.
On je dodao da nije isto studirati ekonomiju ili, na drugoj strani, medicinu, ili upisati Elektrotehnički fakultet.
“Svi danas bježe na lakše fakultete i time sami sebi prave problem, pogotovo kada se radi o privatnim fakultetima. Ono što je još gore je to što mladi masovno bježe od zanata jer smo kao društvo napravili sramotu od te vrste poslova koji su izuzetno važni, a pritom i dobro plaćeni”, ističe Zgonjanin.
Najkraća čekanja za posao
diplomirani fizičari……….. 2 mjeseca
profesori hemije……………..3 mjeseca
profesori informatike……… 3 mjeseca
ljekari………………………6 mjeseci
Nezavisne novine
3 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Sad cu ja baciti komentar, samo da maznem dorucak.
Evo komentara.
Predraže Zgonjanine, dedera ti nama reci šta ti se dešava u Farmlandu u kome si član UO i kako tamo stoje stvari – prije nego što sa pozicije visine komentarišeš nesretnu omladinu koja je već dovoljno kažnjena činjenicom što živi u ovoj rupi?
Ebes magistra koji ceka posao na tacni.