BEOGRAD, Što je kilometara više, cijene su niže – neobična je logika na pijacama u Srbiji. Nerijetko, paradajz iz Senegala, luk iz Kine, lubenice iz Grčke, pasulj sa Bliskog istoka ili iz Egipta istih su ili nižih cijena od domaćih. Privrednici ne poriču da su slabo organizovani, ali državu krive za lošu agrarnu politiku.
Uvezeno voće i povrće neretko je jeftinije od onog proizvedenog u Srbiji, što za posljedicu ima da domaći proizvođači uništavaju svoje proizvode. Dok se pitamo kako je moguće da proizvod koji je prešao hiljade kilometara bude jeftiniji od onih proizvedenih u našem dvorištu, privrednici ne poriču da su slabo organizovani, ali državu krive za lošu agrarnu politiku. Iako se poljoprivrednici žale na skup proces proizvodnje, cijena robe kod proizvođača često nije visoka, ali od njive do tezge poraste i tri puta.
“Mi poljoprivrednici koji smo stvarno proizvođači, ne možemo da prodamo robu, našu robu poklanjamo, a oni uvoze sa strane a imamo robu u izobilju“, kaže Slobodan Ristović iz Žitorađe.
U Privrednoj komori kažu da nije riječ o velikim količinama uvoza iz egzotičnih zemalja, ali da je veći paradoks to što uvozimo robu po kojoj smo poznati kao proizvođači. Tako je, za prvih pet mjeseci ove godine, uvoz paprika bio gotovo četiri puta veći nego izvoz, dok je uvoz paradajza čak 270 puta veći nego izvoz.
Draži nam je holandski krompir, pa je iz zemlje klompi i lala uvezeno 33 puta više krompira nego što je izvezeno. Luk najčešće dolazi iz Poljske, a pasulj iz Kine i Kirgistana. Nenad Budimović iz Privredne komore Srbije kaže da je zajednički nastup proizvođača jedno od rješenja, a ne samo ukrupnjavanje posjeda, tipa klastera za zajednički nastup na tržištu koji bi sigurno poboljšao status proizvođača.
“Vrlo je bitna strategija koja je u izradi i regionalizacija proizvodnje, mislim da bi ta dva faktora mnogo doprinijela”, kaže Budimović.
To znači da bi regionalizacijom proizvodnje država preporučila šta se u kom dijelu proizvodi i to subvencionisala. Iako i od strategije i od države očekuju mnogo, privrednici ne poriču da i u njihovoj organizaciji ima propusta.
“Sigurno da nismo dovoljno organizovani, ali za sve to moramo kao društvo, sistem da imamo nacionalnu agrarnu strategiju. Subvencije nisu davanje poljoprivrednicima, nego ulaganje u krajnji proizvod da bi bio jeftiniji. Mora država da izdvoji više para za agrar da bi poljpoprivredni proizvođač bio konkurentniji”, kaže Miroslav Kiš iz Asocijacije poljoprivrednika Srbije.
Proizvod bi mogao da bude jeftiniji, a proizvođači konkurentni i kada bi se udružili – tako bi bilo moguće da opstanu u borbi protiv velikih trgovinskih lanaca kojih je u Srbiji sve više. (RTS/Beta)