MOSTAR – U cijeloj priči o problemu odlaganja smeća u Mostaru, zaboravlja se kako su problemi počeli. Previđaju se činjenice o uništavanju komunalnog preduzeća „Komos“ i mukama njegovih nekadašnjih radnika koji godinama ne mogu naplatiti svoja zarađena primanja. „Komos“, sada u stečaju, ne može izmiriti ni ostala svoja dugovanja, koja su odavno premašila vrijednost cjelokupne imovine ove firme. U ova dugovanja spada i preko 350 hiljada maraka neisplaćenih plata radnicima, ali i 340.199 maraka duga prema preduzeću „Deponija“ koje upravlja deponijom „Uborak“.
Iza svega se, kažu upućeni, kriju godine kriminala i korupcije političkih moćnika koji su, svojevremeno, međusobno raspodijelili mostarska preduzeća, na način kako je u ovom gradu sve odavno raspodijeljeno.
Mostar grca u smeću i pored pet komunalnih preduzeća i uzaludnih pokušaja njihovog stavljanja „pod jedan krov“.
Za takav ekološki zločin prema gradu, za milione maraka koji su usput „isparili“, opljačkane radnike, zagađeni okoliš niko ne odgovara.
Dok radnici „Komosa“ godinama uzalud traže zarađene plate, grad rasipa novac na fiktivne poslove i izmišljene radnike drugog komunalnog preduzaća „Komunalno“ d.d. Mostar. Zbog toga je mreža nevladnih organizacija podnijela krivične prijave protiv gradonačelnika Ljube Bešlića i drugih odgovornih lica.
I radnicima i civilnom sektoru i Mostarcima, koji se guše u smeću, oči su tako uprte u pravosuđe. Za sada, bez velike nade u pravdu.
„Komos“ u stečaju, radnici u očaju
Odlukom gradske uprave grada Mostara iz 2006. godine, osnovano je preduzeće „Komunalno“ d.d. koje je trebalo da riješi problem odlaganja smeća na cjelokupnoj teritoriji grada. Zamišljeno je da to preduzeće bude krovno postojećim komunalnim firmama, odnosno da objedini djelatnosti koje su obavljali „Komos“, „Deponija“ i „Parkovi“. Zbog nepostojanja političke saglasnosti, odluka nikada nije do kraja provedena i došlo je do jedne vrste pravnog vakuuma. Otvoren je prostor političkim manipulacijama i kriminalnim radnjama, čije su žrtve radnici, ali i svi građani Mostara, zatrpanog smećem.
Preduzeća su podijeljena između političkih centara moći, pa je tako „Komos“ bio i ostao pod kontrolom Stranke demokratske akcije (SDA).
U nedostatku rješenja da odluka iz 2006. bude u potpunosti provedena, gradsko vijeće je 2010. godine riješilo da posao koji je do tada obavljao „Komos“ ustupi četiri godine ranije osnovanom preduzeću „Komunalno“.
To je bio okidač koji je, prema kazivanju bivših radnika „Komosa“, bio početak njihove agonije.
„Komos“ je ostao bez sredstava iz gradskog budžeta, a dugovi su se gomilali.
Plate radnicima nisu isplaćivane pa je 2013. godine njih 125 odlučilo da tuži preduzeće.
Dugovi „Komosa“ su se u međuvremenu gomilali sve dok nisu za skoro 4 miliona premašili vrijedost imovine ove firme.
To je razlog zbog kojeg je 2015. godine proglašen stečaj. Za stečajnog upravnika je tada postavljen Hamid Tipura. U izvještaju koji je tada sačinjen navodi se da ukupna vrijednost firme iznosi 7 782 875 KM, dok su dugovanja i druge obaveze firme iznosila čak 12 883 124 maraka. Samo za doprinose, za penzijsko-invalidsko osiguranje zaposlenima, dugovanja su iznosila 1.393.016,73 KM.
Iste godine Kantonalni sud u Mostaru je donio rješenje po kome je „Komos“ dužan isplatiti dijelu radnika svega 355 195 maraka. Žalbe radnika višim sudskim instancama do sada nisu dale rezultat.
Dio radnika je u međuvremenu odustao od tužbe.
Valja napomenuti da s tužbom od samog početka nije išlo glatko, jer sindikalna organizacija nije imala sredstava da je finasira. Pomoć koju su tražili od Sindikata FBiH, nisu dobili. U međuvremenu je dio radnika odustao od tužbe. Neki pod pritiskom, neki zbog izgubljene nade da će pravda ikada stići.
A nadu u pravdu ubila je činjenica da u ovom gradu sve konce vuku političke elite koje su sebi raspodijelile „rejone“, od direktorskih pozicija i svih benefita koji one nose do uticaja na svaku sferu života, uključujući i pravosuđe.
Tako je umjesto 125, broj tužilaca smanjen na 49, odnosno jednu kolektivnu tužbu koja uključuje 40 radnika i na devet pojedinačnih tužbi.
Prevareni i penzioneri
Dio radnika je, kada je u preduzeću proglašen stečaj, penzionisan.
Međutim, ni to nije moglo ići bez kršenja zakona.
U nemogućnosti da radnicima koji ispunjavaju uslove za penziju uplati neuplaćene doprinose, u „Komosu“ je pronađano „spasonosno rješenje“, očekivano, opet preko leđa radnika.
Onima koji su te 2015. godine stekli ostale uslove za penziju, kako tvrdi bivši radnik ove firme Halil Kovačević, retroaktivno je umanjena kvalifikacija, da bi im bila uplaćena niža stopa doprinosa.
„Time smo mi kao penzioneri oštećeni za 30 do 90 maraka mjesečno u konačnim iznosima prema ostvarenim penzijskim pravima“, navodi Kovačević.
Bez obzira na sudska rješenje, potraživanja radnika i dalje ostaju neisplaćena.
Ćuti, čeka te metak
Nakon smrti stečajnog upravnika Tipure za njegovog nasljednika postavljen je Zijo Veledar. Veledar je vršio i likvidacioni postupak u „firmi „Uborak“, s kojom kao „sestrinskom“ firmom preduzeće „Komos“ ima neriješene odnose, zbog čega je došlo do svojevrsnog sukoba interesa.
S druge strane, ignorišući stvarne obaveze prema radnicima, pa i sudske presude, Veledar je zauzeo čvrst stav da radnicima treba isplatiti parcijalno samo manji dio potraživanja.
Ogorčeni radnici su zatražili zaštitu nadležnih institucija i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Obraćali su se i Helsinškom odboru za ljudska prava, ali u njihovu zaštitu do danas niko stvarno nije stao.
Zato, bez sumnje, iza komunalnog haosa u Mostaru stoje moćne i opasne strukture, toliko moćne da se mnogi i ne usuđuju o njima govoriti. Pojedini radnici koji raspolažu pozamašnom dokumentacijom o tome, bili su izloženi opasnim prijetnjama. Jedan od njih je i bivši radnik „Komosa“ Emir Džubur.
„Nudili su mi 200 000 maraka da im predam dokumentaciju, a nakon što sam to odbio, rekli su mi da me čeka metak“, kaže Džubur.
Prije tri mjeseca Komos je dobio novog stečajnog upravnika Jusufa Obradovića.
Problemi su, međutim, ostali isti. Radnici su ti koji će, sudeći prema onome što nam je rekao Obradović, i dalje ostati „kratkih rukava“.
Prema njegovim tvrdnjama, zbog slabe naplate komunalnih usluga nije moguće ostvariti značajnu dobit pa je iz tih razloga podneseno mnogo tužbi sudu kako bi se naplata izvršila na osnovu sudskih presuda. Krivca, između ostalog, on vidi i u zakonu.
„Treba znati da se priznata stečajna potraživanja ne bi mogla namiriti prihodima iz ostvarene dobiti preduzeća i kad bi neke značajne dobiti i bilo, jer zakon ne daje mogućnost za to“.
On, međutim, tvrdi da nije upoznat s istragama koje se vode zbog kriminalnih radnji u ovom preduzeću, ali će, kako tvrdi, sve što uoči u svome radu, a ima elemente sumnje da je u pitanju krivično djelo, proslijediti policiji i tužilaštvu.
Fiktivni radnici i stvarni kriminal
I dok „Komos“, kako tvrdi njegov stečajni upravnik, „nema načina“ da obešteti radnike, preko „Komunalnog“ koji je formiran 2006. godine, troše se desetine miliona maraka iz gradskog budžeta. Novac se troši na fiktivne poslove, jer se problem odlaganja smeća u Mostaru ni dalje ne rješava. Ovo bar tvrde u mreži nevladnih organizacija „Naše društvo“, koja je zbog toga podnijela više krivičnih prijava SIPI, Kantonalnom tužilaštvu i MUP-a Hercegovačko- neretvanskog kantona u Mostaru.
Krivične prijave su podnesene protiv gradonačelnika Bešlića, načelnika Odjela za finasije Izeta Šahovića, Omera Pajića načelnika Odjela za privredu grada Mostara, šefa službe za komunalne poslove i okoliš Stjepana Šaravanje i Esada Pobrića, direktora JP „Komunalno“.
U prijavi se, između ostalog, tvrdi da preduzeće „Komunalno“ na spisku ima 192 radnika, iako ih nikada niko nije vidio više od petnaest. Takođe se navodi i da u kafilerijskoj službi toga preduzeća rade tri radnika od kojih je svaki plaćen po 1500 KM. Toj službi, kako se navodi, grad svaki mjesec plaća po 12,5 hiljada maraka.
Dakle, novca za fiktivne radnike i izmišljene poslove u „Komunalnom“ ima, ali ga zato za stvarne radnike „Komosa“, koji su pošteno zaradili svoje plate, nema.
U Mostaru, koji je takva politika odavno pretvorila u „grad slučaj“, i to je moguće.
Pravosuđe je na potezu, ali u njega u tom gradu malo ko ima nade, jer su, kako kažu naši sagovornici, svjesni da je u ovoj državi, a u Mostaru pogotovo, sve u službi politike i kriminalnih centara moći.
Impuls
