Mladi Amerikanci postaju farmeri

VISKONSIN, Radnica u fabrici u Viskonsinu, koja se brinula da li će ostati bez posla, odlučila je postati farmer. Istu odluku donijela je i nuklearna inženjerka, koja je radila u neprofitnoj organizaciji u Minesoti, jer joj je dosadila kancelarijska birokratija.

Mladi Amerikanci počeli su se okretati poljoprivredi i uglavnom navode dva razloga zašto odlaze na farme.
Mnogi od njih smatraju da ih korporativni svijet guši i ne vide razlog zašto ostati kada postoji stalna opasnost da izgube posao.
S druge strane, potražnja za lokalnom organskom hranom je dovoljno jaka da mogu bez problema prodati svoje proizvode.
Tridesetjednogodišnja Laura Freričs iz Minesote otkrila je strast za radom na farmi nakon što je diplomirala antropologiju.
U početku je planirala da radi na ekonomskom razvoju u Latinskoj Americi i smatrala je da treba steći iskustvo radeći na farmi.
Radila je na nekoliko farmi koje su uglavnom proizvodile povrće i brzo se zaljubila u ovaj posao. Ona i njen muž sada posjeduju sopstvenu farmu za organsku hranu i uvjerena je da može živjeti solidno od nje.
“Trenutno postoji velika svijest u vezi s organskom hranom koju uzgajaju na malim farmama. Kada smo živjeli u velikim gradovima uvidjeli smo koliko je potražnja za ovakvom vrste hrane”, navodi ona.
Ipak, bavljenje ratarstvom ima svojih rizika – suše, poplave, vjetar i druge ekstremne prilike mogu upropastiti prihode.
Sa cijenom hektara od 2.140 dolara širom SAD, pa do tri do četri puta više na Srednjem zapadu i Kaliforniji, početno ulaganje u ovaj biznis zna biti značajno.
Ipak, poljoprivreda stoji bolje nego druge ekonomske grane tokom recesije i američko ministarstvo poljoprivrede predviđa rekordni profit za farmere u ovoj godini.
“Ljudi se okreću profitu koji mogu ostvariti baveći se ratarstvom, što je praćeno povećanjem vrijednosti imovine ratara”, objašnjava ekonomista Meri Kler Ehern, navodeći preliminarne statističke podatke.
“Mladi ljudi posmatraju poljoprivredu kao odličnu priliku za posao i mnogi žele time da se bave”, govori ona.
Po svemu sudeći to je dobra vijest za američko društvo jer je više od 60 odsto današnjih farmera starije od 55 godina.
Bez mladih farmera, koji bi ih mijenjali kada odu u penziju, sva poljoprivreda bi pala na leđa malog broja ljudi.
Jedna od novih farmera je i tridesetčetvorogodišnja Gabriela Rohas iz Viskonsina.
Kao buntovna tinejdžerka samo je maštala da napusti roditeljski dom i pronađe posao koji neće uključivati uzgoj krava.
Ali, nakon nekoliko godina provedenih radeći u tvornicama i restoranima, promijenila je svoje mišljenje.
“Na ovim poslovima ja sam samo broj, običan broj koji radi na sat. Sada radim ono što volim. Ukoliko imam težak dan ili sam tužna što ne sija sunce ili ako mi je pokvaren traktor, uvijek mogu čuvati krave. To mi uvijek podigne rasploženje”, objašnjava Rohasova.
Dobila je pomoć prilikom promjene karijere od Američke razvojne agencije, koja je od 2009. godine počela davati novac univerzitetima i neprofitnim grupama da sprovedu obuku za buduće farmere. Prve godine oko 5.000 ljudi je prošlo obuku.
“Mislim da je za mnoge ljude rad na farmama životni san i sada je pravo vrijeme da se započne sa ovim poslom”, tvrdi direktor programa Fej Džouns.
Iako farmeri moraju imati i dodatni posao da bi sebi obezbijedili zdravstveno osiguranje, dvadesetsedmogodišnjeg Pola Mjuza ništa nije moglo pokolebati da napusti posao nuklearnog inženjera i da se posveti farmerskom životu.
“Kada radite za sebe onda vas to više ispunjava. Bivate plaćeni onoliko koliko vrijedite. Zaista je fino kada vidite da vam se vraća onoliko koliko uložite”, dodaje on. Nezavisne novine