Mjere bogatih naudiće malim proizvođačima šećera

ŽENEVA, Prijedlozi u okviru trgovinskog sporazuma Runde iz Dohe, o kojem se pregovara, vjerovatno neće dovesti do većeg otvaranja tržišta šećera, s obzirom na to da će Evropska unija, SAD i Japan iskoristiti izuzeća kako bi izbjegli veće kresanje carina, ukazano je u juče objavljenoj studiji Međunarodnog centra za trgovinu i održivi razvoj (ICTSD).
“Ti prijedlozi bi trebalo da primoraju naročito EU da snizi domaće cijene i da podstaknu rast svjetskih cijena šećera putem smanjenja proizvodnje u malim proizvođačima s visokim proizvodnim troškovima, kao što su Fidži i Mauricijus”, navedeno je u studiji.
Prema prijedlozima datim u decembru prošle godine, EU, SAD i Japan bi trebalo da skrešu carine za šećer za 70 odsto, dok bi ih većina zemalja u razvoju snizila za 36 procenata. To bi podstaklo rast svjetskih cijena te sirovine za jedan odsto, jer bi sniženjem carina bio povećan uvoz.
“Kako, međutim, ostale zemlje na povećanje cijena odgovaraju sniženjem uvoza, trgovina šećerom bi bila povećana samo 0,7 odsto”, ukazano je u studiji ICTSD-a.
Veliki uvoznici i proizvođači šećera vjerovatno će, međutim, proglasiti šećer osjetljivim proizvodom, što će im omogućiti da izbjegnu sniženje carina u zamjenu za uvođenje kvote za uvoz po niskim carinama. EU bi mogla povećati svoju kvotu za 700.000 do dva miliona tona, a SAD svoju za 300.000 do 1,4 miliona tona. To povećanje, koje je povezano sa domaćom potrošnjom, navedeno je u studiji, predstavljalo bi samo tri odsto svjetske trgovine.
Ostali prijedlozi predviđaju ograničenje domaćih subvencija na 5,9 milijardi evra za EU i na 1,1 milijardu dolara za SAD.
“Planirano eliminisanje izvoznih subvencija moglo bi primorati EU, koja je već neto uvoznik šećera, na sniženje domaćih cijena i proizvodnje te sirovine”, ukazano je u studiji.
Liberalizacija svjetske trgovine vjerovatno će pogoditi male proizvođače s visokim proizvodnim troškovima, kao što su Barbados, Fidži, Gvajana, Jamajka i Mauricijus, koji su tradicionalno izvozili u EU u okviru preferencijalnih aranžmana. Sa druge strane, “prirodni” proizvođači, kao što su Brazil, najveći svjetski izvoznik šećera, s udjelom od 60 odsto u svjetskoj trgovini, Australija i Tajland imaće najviše koristi od otvaranja svjetske trgovine šećerom.
Svjetska proizvodnja šećera u 2008/09. iznosila je 158,55 miliona tona, dok je neto trgovina dostigla 33,96 miliona tona.