BANJALUKA, Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić istakla je da bi već junske plate u Srpskoj trebalo da budu uvećane.
Prema njenim riječima, očekuje se povećanje najniže plate, ali i dogovor u vezi sa povećanjem sektorskih plata.
Govoreći o položaju radnika, naglasila da vlast i poslodavci treba da shvate da je najvrednije što ima Republika Srpska – čovjek, odnosno radnik.
“On je taj koji će ozdraviti ekonomiju, uticati na rast BDP-a i on je taj koji mora imati pristojne uslove za život. Ukoliko to ne postignemo, naravno u granicama realnog i mogućeg, a može se mnogo, u to sam sigurna, kada sve ovo stane kukaćemo za radnom snagom, a onda će biti kasno”, istakla je Mišićeva u intervjuu za “Nezavisne novine”.
Imaju li ove godine radnici ijedan razlog da proslave 1. maj?
MIŠIĆ: Prošla i ova godina su nenormalne godine, bili su nenormalni uslovi rada, sve nam se poremetilo. Ali, evo, i u ovakvoj godini mi smo uporno i mukotrpno radili i ono što ćemo poslati kao poruku, tačno na 1. maj, zajedno sa našim socijalnim partnerima, jeste da će doći do povećanja plata, ne prevelikog, ne onolikog koliko su radnici zaslužili, nažalost, ali će doći do određenih pomaka. Očekujemo povećanje najniže plate i dogovor u vezi sa povećanjem sektorskih plata. To bi se trebalo završiti negdje do druge polovine maja, kako bi se već junske plate mogle isplatiti u rokovima koji su zakonom predviđeni, uvećane za onoliko za koliko uspijemo ispregovarati u ovih nekoliko prvih dana i prvih sedmica maja.
Hoće li to povećanje uticati na položaj radnika? Neki procjenjuju da nam, kad prođe sav ovaj haos izazvan virusom korona, prijeti realna opasnost od novog odliva kvalifikovane radne snage.
MIŠIĆ: Zato smo i bili toliko uporni i toliko objašnjavali, kako našim socijalnim partnerima, tako i javnosti, da, ukoliko ne dođe do povećanja plata i ako se konstantno ne bude radilo na tome da se plate ne povećavaju, kad pandemija stane, a staće, i kad se otvore granice, a otvoriće se, sigurno će radnici otići. Njih ne interesuju nikakve velike političke priče. Nas interesuje ono što se zove život, život naše porodice. I ako niste u stanju da svojim kvalitetnim radom, svojim znanjem, zaradite za pristojan život svoje porodice, naravno da ćete tražiti bolje mjesto za život. I to moraju znati poslodavci, oni koji voze skupe džipove i koji nas upršću kad prođemo ulicom a pada kiša, oni koji oko vrata imaju kajle koje vrijede koliko desetogodišnja zarada radnika u njihovim firmama, oni koji pored sebe voze hostese. Moraju da znaju da ništa od toga neće imati ukoliko ne budu imali radnike koji će biti zadovoljni, produktivni i koji će imati plate od kojih mogu živjeti, da zarade i za sebe i za njih. Vlast i poslodavci treba da shvate da je najvrednije što ima Republika Srpska – čovjek, radnik. On je taj koji će ozdraviti ekonomiju, uticati na rast BDP-a, i on je taj koji mora imati pristojne uslove za život. Ukoliko to ne postignemo, naravno u granicama realnog i mogućeg, a može se mnogo, u to sam sigurna, kad sve ovo stane kukaćemo za radnom snagom, a onda će biti kasno.
U kojim sve oblastima je situacija izazvana virusom korona otežala položaj radnika u Srpskoj?
MIŠIĆ: Posebno je otežala položaj radnika koji su zaposleni u zdravstvu i ono što često pričamo – to su naši heroji, oni daju sve od sebe. Da, to je tačno. To su ljudi koji rade toliko važan posao, oni se brinu o našem zdravlju. Međutim, uslovi pod kojima oni rade u ovoj pandemiji su jezivi, suprotni svim pravilima koja zakon propisuje, ali prosto nije bilo izbora birati da li spasiti ljudski život ili otići na godišnji odmor. Ljudi su ostajali da rade. Njihov ritam rada se poremetio. Poremetio se i ritam rada onih koji rade u obrazovanju. Oni su morali da uče nove tehnologije, a onda kada to nauče da rade s učenicima, i to je trajalo po cijeli dan. Bilo je teško roditeljima, učenicima i nastavnicima. Takođe, ljudi koji rade u proizvodnji su bili u velikom strahu. Oni su odvoženi na posao autobusima, s maskama. Pod maskama su radili za mašinom poslove koje je veoma teško raditi pod maskama. Sve se mijenjalo. Nema oblasti rada u kojoj radnici nisu doživjeli promjenu koja je bila teška i teško prihvatljiva za njih, ali pod takvim uslovima radnici Republike Srpske su svojim poslodavcima u 2020. godini zaradili čistu neto dobit veću od 1,9 milijardi, ili, ako kompariramo sa 2019. godinom, za 79 miliona više nego tad. Dakle, u takvim uslovima, koji nisu bili normalni, radili su, davali sebe maksimalno, često rizikujući svoje zdravlje, tako da mi imamo sjajne radnike, ali veoma malo sjajnih poslodavaca. To je posao za Vladu i moraće da razumije da neke stvari mora mijenjati. Kada su zakukali poslodavci u vrijeme pandemije, i šakom i kapom su se dijelile pare iz budžeta Republike Srpske da im se pomogne. Koliko se dijelilo radnicima?
Šta je sa zakonom o zaštiti od uznemiravanja na radu? On još nije stupio na snagu. Kada bi se to moglo dogoditi?
MIŠIĆ: Taj zakon je ranije oborio Dragutin Škrebić, kao narodni poslanik i član skupštinskog Odbora za privredu, a uspjeli smo da ga vratimo i popravimo. Prošao je prvo čitanje. Sada u formi prijedloga ide u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Očekujemo da će do kraja maja biti završena javna rasprava i da će biti usvojen. I nakon toliko našeg rada i truda uspjeli smo da konačno Srpska dobije i zakon o zabrani zlostavljanja na radu. Osim toga, moram da kažem, nakon pune tri godine upornog rada Saveza sindikata dobili smo i konačno gotov strateški dokument – Strategiju zaštite zdravlja na radu i Vlada bi trebalo da je usvoji nakon 1. maja te da stupi na snagu. To će ići u prilog zaštite zdravlja radnika na radu. Ova pandemija je pokazala koliko je važno imati dobra zakonska rješenja i odgovorne poslodavce koji ih primjenjuju u punom kapacitetu, da zaštitimo zdravlje, jer najvrednije što imamo su ljudi.
I da sumiramo: hoće li ovog 1. maja, Praznika rada, radnici biti na izletištima?
MIŠIĆ: Pa imamo na snazi epidemiološke mjere. Što se tiče manjih grupa, to je već individualna stvar šta će ljudi raditi. Svima je pun kofer i pandemije i mjera. Sve je to dosadilo ljudima i vjerujem da će, ukoliko bude lijepo vrijeme, a i Vaskrs je u nedjelju, u malim grupama, bar porodično i prijateljski, pokušati da se druže, ali pritom pazeći da sačuvaju svoje i zdravlje onih koji su im dragi. Nama sindikalcima je žao što nema te protestne šetnje, što ne možemo proći, da kažemo ono što mislimo, ali nadamo se da će korona prestati i da ćemo iduće godine u nekom boljem ambijentu obilježavati 1. maj. Nezavisne novine